Želim zaboraviti službenicu na istanbulskom aerodromu
Kako joj govorim o šećerašu i
Iglama duboko skrivenim u koferu
Koje znače život.
Ako provede noć na platou, nestat će
Kao oni bezbrojni letovi s ploče
Promjene termina
Nesigurnost odlaska.
Nekad se obnovi slika tih traka za putnike
I mjesto bez sjedala,
I u trenu ne postojiš na tom svijetu
Koji ne pripada niti jednoj državi.
Da se uvučem fakiru u vreću,
Da opet budem nevidljiva.
Ili da hodam muzejem napuštenih
Aviona, i dodirujem krila kao da
Su ptice, par mrtvih labudova
Na sjenilu. Na vodi usred grada.
I onda se dižem, berem jorgovan
Iz vrta i puštam ga u vazu
Da ondje leži sav miris svijeta
I da mi nosnice budu kao
Pećine pune siga, da opet
Slobodno idem gdje hoću
Bez straha.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.