Janku Poliću Kamovu
Blistala u magli avangardna prizma
Kroz koju si svijetu gledao u oko.
Gnojne rane dana, jutra nihilizma
U ambisu mraka survana duboko.
Srljao si ispred vremena u virje,
U kovitlac gole sumnje i prezira.
S nemirom si rano sklopio primirje,
Spokoj kao stvoren da te iritira.
Zavist je predugo priječila tvoj roman
Da ode u tisak - prhne svjetlu dana.
Nikad nisi bio ni lažan, ni skroman,
Tvoja sol je grizla otrov svježih rana.
Eho gorka pera danas je ogroman
Književnost je tvojom mišlju ovjenčana.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.