Ivan Pozzoni | Reci mi kako reći psu

Reci mi kako da kažem psu, koji stoji i bulji u vrata,

da se majka ne vrati, čak i ako nije mrtva.

Frida s nadom u očima, ja sa svojim suhim suzama

koje ne dolaze iz srca, to su suze samouke.

Vidimo te posvuda, u ovoj kući koja je groblje,

čini se da je to Henry II s njegovom posjekotinom na grbu,

čistačica nije u stanju izbrisati sjećanja

a ja kao dikobraz strijele strijele iz grudi.

Reci mi kako da objasnim psu, reci mi kako da objasnim srcu,

da ga ne čuješ kako tuče, nisam veliki blefer.

Reci mi kako psu objasniti da nema više želje,

kad želja guši, a sve izgleda kao delirij.

Pričaj mi, pričaj mi, hajde, o svom nesretnom životu

reci mi, reci mi hajde, ovoj podvrsti

ranjenika, koji ne pusti ni kap krvi,

čak i ako posvuda daruje krv.

Reci mi kako reći psu da je velika ljubav gotova

to je kao da ovlaživaču zraka objašnjavate vlažnost zraka,

reci mi kako reći čovjeku da je velika ljubav gotova,

kako nastaviti živjeti a da ne dopustiš da umreš.