Mario Kovač | Poniranje

Moralo je tako biti
Jer magija trajaše dugo
Punila je pluća dahom tuđim
I sisala mjesečev nektar
Udarila je snažno
Svijet su proželi srsi
Pad ju ubio nije
Ali zemlja ju progutaše
Boreći se s neizrecivim
Posegnula je za svjetlošću
I proklijala je
Rodila je stotinu djece
U agoniji zvijezdama poznatoj
Djeca vjetrenjačama otputovahu
Ostavljajuć´materi spokoj
U nježnom, presahnulom zdencu