Nakon kraće bolesti u četvrtak 29. listopada u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar preminuo je fra Vendelin Karačić, u 78. godini života, 61. godini redovništva i 55. godini svećeništva.
Objavljene knjige:
- Dosjetke i šale s
mirisom tamjana (koautor fra Lucijan Kordić), Zagreb, 1996.; Svjedočanstva
vremena (zbirka eseja), Široki Brijeg – Zagreb, 1998.; Šale i bacanije u sjeni
zvonika, Široki Brijeg, 2000.; Likovna monografija fra Mirko Ćosić, Široki
Brijeg – Mostar, 2004.; Smiješnice i doskočice, zbirka šala, Široki Brijeg
2008.; Odjeci, zbirka pjesama, MH i Franjevačka galerija Široki Brijeg, Zagreb,
2012.; Slikopisi u kamenu, zbirka pjesama, MH i Franjevačka galerija Široki
Brijeg, Široki Brijeg, 2012.; Lav i mrav, zbirka pjesama za djecu, u cijelosti
popraćena slikovnim prilozima Josipa Mijaića, Franjevačka galerija Široki
Brijeg, 2013.; Neograđeni vrta, zbirka pjesama, Briješki pleter, Udruga za
očuvanje i promicanje kulturnog prirodnog blaga, Široki Brijeg, 2013.; U
mladosti je objavio petnaestak lirskih pjesama u crkvenim listovima i
časopisima (Marulić, Crkva na kamenu, Kršni zavičaj…).
Izradio je nacrte
vitraja za crkve u Čapljini, Ljubuškom, Turčinovićima, Crnču, Š. Brijegu
(sakristija), te u Mostaru (koji su uništeni). Povremeno je slikao. Autor je
dvadesetak spomenika braniteljima i ratnim žrtvama.
Fra Vendelina, neki
smatraju najvećim intelektualcem u Bosni i Hercegovini a ja ga poznajem i
pamtim kao izuzetno staloženu, mirnu i odmjerenu osobu, svećenika koji je uz
fra Jozu Pejića najzaslužniji za nastanak i opstanak Franjevačke galerije i
Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Njihov rad pretvorio je
Široki Brijeg u glavno žarište likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini, gdje
se nalaze djela nekih od najvećih umjetnika Hrvatske i BiH. Lav Tolstoj, veliki ruski književnik, je zapisao
slijedeću misao: „Svaki čovjek može živjeti veličanstveno i u potpunosti
osmisliti svoj život ako zna raditi i voljeti: raditi za onoga koga voli i
voljeti ono što radi.“ Ta bi misao trebala biti poticaj svakom svećeniku. Fra
Vendelin je na taj način živio i kao svećenik i kao redovnik franjevac, i
nadasve kao čovjek.
Tija večer / moli se
pod murvom / priporuke zaredala Mlada / onim dosad nove nadodala / svetom Anti
i Gospo blaženoj po tri Očenaša / otkako joj odvedoše dicu / put daleke
Slavonije / di će kruva imat u izobilju… - Fra Vendelin
Karačić, iz pjesme „Molenje pod murvom“
Od
onih duhovnih do onih koje se tiču svakodnevnog života isprepletene u krševitu
krajoliku koji nadopunjuje fra Vendelinovu poeziju: tvrdoća, nemilost i suhoća
progovaraju iz svake riječi. Nema tu nježnosti, nema mekoće, nema snovitosti ni
suvišnih detalja. Krutost u prikazu zemlje siromašne zemljom, a bogate
kamenjarom, surovost i golubija duša BiH čovjeka.
Neka
Ti je laka hrvatska gruda fra Vendeline. Ujače. Kako hrvatski puk u BiH iz
milja stoljećima zove svoje Franjevce, Fratre.
Nikola Šimić Tonin
1 komentar :
Laka mu sveta hrvatska zemlja🔔
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.