Pramcem u sumrak

Inačica raja

Piše: Jelena Miškić   

Jednom mi je (tada) mladi hrvatski književnik (a ja još mlađa) u predivnom Pragu pred svitanje, između apsinta i zanimljivosti iz Kafkine biografije rekao... "Znaš, zamišljam život poslije smrti kao beskrajnu longplejku svih pjesama koje volim". Nikada se više poslije nismo vidjeli, iako ga se rado sjetim i studentskih dana kada poravnavam njegove romane na polici knjižnice. 

Umorna sam. Od pretjerivanja. Od infomanijaka. Od nebrige.

Nekada smo slušali stojedinicu i molili Boga da se ne javi voditelj do kraja pjesme kako bi snimio pjesmu pošteno. Jednom su imali super smiješnu emisiju s nagradnom igrom. Trebalo je najsmješnije odgovoriti - Tko je ubio Lauru Palmer. U eter su se javljali svakojaki, čudesa od smijeha. Dok se nije javio lik i ispalio - Lauru Palmer je ubio Vladimir Drobnjak dopisnik iz New Yorka, pritom žešće kotrljajući slogotvorno r, naravno. Sjećam se da sam se toliko smijala da mi je pukla kapilara na obrazu koja se i dan danas vidi.

Danas imam aplikaciju koja mi servira moj odabir glazbe kad god hoću, koliko i kad hoću. Napredovali smo u tehnologijama zavidno.

Kao ljudi.. Preskačem.

Smijem se na tog Drobnjaka dan danas i rado ga prepričavam. Možda još imamo šanse. S humorom i glazbom kao prvim odabirom.