Sven Adam Ewin | Tražeći čistu ljubav

Gdje god ti noga kroči, u tebe muški zure;

No za te bjehu samo - mačo muškarci bitni.

Odavno ja sam čuo za tvoje avanture,

Ti žderačice muških. Ti vampu nezasitni.

Sav zaokupljen tobom, nestrpljiv kao Hitna,

Ja čekao sam sluđen, tu večer našu plavu;

Na sudar ti si došla tjelesno eksplicitna,

Tek s jednim modnim mini pokrivalom za glavu.

Nismo okolišali. I bjesmo već pod razno;

Mene si odmjerila jednim pogledom dugim;

I plešuć meku salsu progovorila mazno,

Al moje ime (čudno!), zamijenila si s drugim!!!

Zbog moga muškog ega, ja pozvah te na stranu,

Gdje bješe više svjetla i gdje je manja sjena.

Tad zapešće ti stisnuh! I na tvom bijelom dlanu,

Ja vidjeh šalabahter - s deset muških imena!

Htjela si biti, draga, od mene veća zmija?

No to si samo htjela. Nisi bila ni blizu.

Da, bila si na glasu. Ali sam bio i ja.

Ja pokazah ti svojih – svih stotinu u nizu.

Htjeli smo čistu ljubav, mada oboje profi,

A ljubav bješe gluma. I sad, što da se radi?

Raziđosmo se mirno u ovoj zadnjoj strofi,

U suprotnome pravcu. Neutoljene gladi.

I tako, prazne duše, i srca punog mraka,

Nas oboje će dalje (bez ičega na dlanu!),

Med putnicima brojnim nekog opskurnog vlaka,

Tražiti svoga Vronskog… Tražiti svoju Anu.