Nikola Dominis | U zimskim noćima

Zagrebački snijeg je srušio i posljednji list,
bila je ona te noći možda i pijana,
bili su dani oko Božića,
htjela je samo jedno,
da je netko sluša u zimskim noćima,
da se ima uz koga zbiti,
bile su suze i sanje žive,
nitko nije znao njenu tajnu,
voljela je ali nikad voljena,
sanjala je ali nikad sanjana.
Radila je u kvartovskoj pekari,
vidjeli bi se, ponekad,
no od tog dana nestala je,
sunce je Zagrebačko sjalo slabije,
dani su počeli bujati,
a nje nije bilo.
Tko zna možda je otišla s leptirima,
možda se preselila na more
pa tamo onim lijepim očima gleda na pučinu,
možda je sretna,
samo se bojim da možda nije...