Nikola Dominis | Riba

Kada mjesec srebro prospe
a sunce žarko negdje sniva
pod morem se igra vodi
pod morem se riba skriva.

Stari ribar zna sve pošte
pa joj mamac vješto nudi
da joj uzme kap života
koja sreća da smo ljudi.

Da je ptica, cvrčak, puž
bar imala bi sunca sjaj
sreća samo njoj je more
a udica njen je kraj.

Plovi ribo plovi dalje
da te sretnu sanjam bar
čovjek samo jedno želi
baciti te na vreli žar.

Ali čovjek ni ne vidi
tvog morskog života bol
on će te poškropit uljem
i po tebi će rasut sol.

Zato bježi u dubine
nađi neki morski grad
tamo dole dom sagradi
gdje ne hara ljudska glad.



Slika: Autor Dominis

Nikola Dominis | Noćas tugujem

Noćas tugujem zbog svih izgubljenih mladosti

što trkom prođoše pored nas, bez sna, bez radosti

noćas će se niz lice sliti suzica zlatna, bar jedna

za sve one što bježe od života, tmurna i bijedna.

Noćas tugujem sa onima što išću praznih zdjela

i onima pozvanima na velebne gozbe, a nemaju odijela

tugujem noćas što nas dopadoše sudba tako zlih vremena

noćas tugujem za svakim koji pade ko žrtva bezimena.

Tugujem zbog krvave povijesti i nedužnih meta

htio bih da osjete, da zaplaču sve vojske svijeta

htio bih se izdići povrh površnosti, povrh rulje

dotaknuti srce, velikog i malog, i sveca i hulje.

I za svakim djetetom što upozna samo hladnu utrobu

za svakom ženom što je nekoć ljubav ponese grobu

tugujem zbog onih što rat zazivaju i onih što i bodre

više onih što strepe da im mili neće vidjeti zore modre.

I sve što postoji, svaki čovjek, svaki tvrdi kamen

neka u srcu ponese u noć svijetlo, živi plamen

noćas tugujem nad budućnošću koja se sprema za muku

noćas tugujem, i želim da ti svi, da ti sve, pruži ruku.

Nikola Dominis | Lutalice

Evo prolaze cigani

ti divni ljudi što lutaju

svirajte nešto ljubavno,

da bol s pjesmom progutaju.

Evo prolaze zaboravljeni

za njih nitko ne mari

možda samo poneko dijete

i fratar stari.

Evo prolaze djeca

jedini nevini, puni sreće

još ne znaju što je život

još beru majkama cvijeće.

Evo opet prolaze prosjaci

njihove cipele s rupom i vreće

i san o drugačijem životu,

al teško da će biti sreće.

Evo prolaze mladi

izgubljeni u kakofoniji mreže

kao da znaju što traže

u stvarnosti je sve teže i teže.

Evo napokon prolazi filozof

i ruši sva stara znanja

misli da je on početak,

tumači počela i stanja.

A evo prođe i bogataš

misli kako će još steći

pa stišće u džepu novčanik

otkud mu, ne želi reći.

Za njim stiže političar

što ga je opila snaga moći

vodi mnoge, a ni sam ne zna

kamo moraju poći.

I žongler se jedan tu našo

smije se, a oči mu plaču

svom vještinom ne može

skupiti ni sitnu plaću.

Pa na koncu evo poeta

o ljubavi pjeva i nesreći

i kako dugo već dugo sanja

neku novu pjesmu o sreći.

A nađe se i poneki pas

nesvjestan uz kraj puta

kako je lijepo tako,

život bez svijesti da luta.

I svi skupa se nađu tamo

na trgu kod stare ure

i nitko ne zna gdje ide,

a opet svi negdje žure.

Nikola Dominis | Pohod mudraca, bijeg u Egipat i dvanaestogodišnji Isus u hramu

„Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." (Mt 2, 1–2)“

„Zvijezda se pomalja na Istoku da posrami Židove što su od pogana spoznali Kristovo rođenje. Pogani su kao Bileamovi potomci po njegovu proroštvu znali da će se zvijezda pojaviti. (…) Znak pak zvijezde dovodi mudrace u Judeju da svećenici, zapitani od mudraca gdje se Krist ima roditi, budu bez isprike glede njegova dolaska. (Sv. Jeronim)“ Stranci su došli da potraže velikog Kralja, a njegovi nisu za nj imali ni malo mjesta u svratištu. Bileam je ono trebao prokunuti Izraela. No sam se Bog pobrinuo da mjesto kletve izreče blagoslov. „Unatoč tomu, Bileam je u biblijskoj predaji obezvrijeđen kao zavodnik na idolopoklonstvo i pogubljen mačem (usp. Br 31, 8; Jš 13, 22) Tim važnije ostaje obećanje spasenja koje se pripisuje njemu, nežidovu i sluzi drugih bogova, obećanje koje je očito bilo poznato i izvan Izraela. ''Vidim ga, ali ne sad: motrim ga, ali ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže…'' (Br 24, 17)“

Nikola Dominis | Isusovo rođenje

„U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 1–7)“

„Evo, dolazi na svijet Sin, ''porod ženin'', koji će uništiti zlo grijeha u samom korijenu: ''On će satrti glavu zmiji.'' (Sv. Ivan Pavao II.)“ On će obnoviti svijet i otvoriti čovjeku vrata raja. On za koga nije bilo mjesta u svratištu donijeti će novi pogled na Zakon i novu, sveobuhvatnu maksimu ljubavi.

No krenimo od početka. Točan datum i godina Kristova rođenja dovode se u pitanje. „Po Mt 2,1 Isus se rodio za vladanja Heroda Velikog koji nije bio Židov nego Idumejac. Na vlast su ga postavili Rimljani. Bio je veoma okrutan i ljubomoran.

Nikola Dominis | Božić

Božić, taj tako poseban i svet dan, dan Kristovog rođenja, znate, On bi nam htio reći… htio bi nam reći kako dani oko Božića mogu i za nas danas, biti ono što su bili prije dvije tisuće godina, mogu biti početak, početak nečeg posebnog, velikog. Rođenje Isusa Krista nagovijestilo je početak nove, čovječnije, humanije povijesti čovjeka. Te noći, pošto nije bilo mjesta u stratištu, u jednoj maloj štalici u gradiću Betlehemu, pod istim ovim mjesecom koji će noćas svijetliti nad našim domovima, pod istim ovim zvijezdama započela je nova era čovječanstva. 

Čekali su ga na kraljevskim dvorima, očekivali ga u kućama velikaša, ipak taj prebogati dječačić na svijet dolazi poput kakva prosjačeta, u jaslama mjesto mekog krevetića, u štalici mjesto kraljevskih dvora, dolazi On nama tako prerušen da bi isprosio što je više moguće naše ljubavi. Sam Bog došao je isprositi ali i pružiti nam ljubav, došao je zbog svakog čovjeka, posebno svakog onog koji je u tami, da bi mu bio svjetlo: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet (Iv 1, 9).“ To svijetlo nećemo naći ni u jednom lijepo ukrašenom dućanu, to svijetlo ne mogu nadoknaditi ni najljepši svjetleći aranžmani, to svijetlo sjaji u srcu dobrih ljudi, to svijetlo svijetli u srcima onih koji razumiju bit Božića, koji razumiju da Kristovo svijetlo može promijeniti srce modernog čovjeka i vratiti mu radost dječjih Božića, vratiti mu radost djetinjstva i radost odlazaka u Crkvu i to ne samo za Božić, vratiti mu radost onih toplih obiteljskih trenutaka, ali ne jedino to, ono može i mora biti poticaj da se okrenemo od sebe i da krenemo prema drugima. Ima mnogo ljudi u našoj okolini za koje mi možemo biti svijetlo, kojima mi možemo donijeti toplinu i vratiti nešto od one radosti kojom je nas same obradovao Bog svojim rođenjem. Oni čekaju promrzli u svojim  siromašnim kućama i stanovima isto kako je Isus čekao u svojim siromašnim jaslicama, i zato krenimo, nemojmo više samo sjediti pred bliještećim televizorom u našim toplim domovima, nemojmo više samo gledati anđelčiće na lijepo ukrašenom boru, postanimo jedan od njih, postanimo anđeli u ljudskom obliku, ovo je pravo vrijeme za to, pa zajedno sa anđelima koji su, te najljepše večeri, navijestili radost pastirima donesimo svim ljudima radost istinskog Božića riječima: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!  Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11).“ 

Radujte se braćo i sestre jer niste više sami, Krist je s vama, Betlehemsko Djetešce za sve nas je došlo na svijet. Ono se rodilo, a mi bi se mi mogli preporoditi, samo ako to poželimo, mogli bi se preporoditi u nova stvorenja, srdačnija i bliža ljudima u potrebi, u stvorenja s više razumijevanja, bliža onima koji se boje budućnosti, bliža i onima koji ne poznaju misterij i radost istinskog Božića i onima koji su ravnodušni i onom koji još luta bespućima beznađa, mogli bi se za ovaj Božić preporoditi u nova stvorenja bliža svakom čovjeku na ovoj planeti, a posebno malenima i siromašnima jer tako nas uči Isus, On je uvijek tu za druge, On je uvijek blizu. Pa, proširimo tu istinsku radost Božića, mi znamo da možemo postati bolji, puno bolji, ti znaš da možeš postati svet, znaš da možeš biti dobar primjer, i uspjet ćeš, samo dopusti Djetetu Isusu da se rodi još jednom, pa hajde dopusti mu da se za ovaj Božić rodi u tvome srcu.

Nikola Dominis | Ako me jednom sretneš

Ako me jednom sretneš

negdje u tom bijelom svijetu

onako kraičkom oka

vidiš kao moju siluetu.

Nemoj se okrenuti i otići

nemoj ući u ta kola

podigni se na prste

mahni, vikni: Nikola!

Vikni kao da o tome

sav ti život ovisi

to možda nije samo san

i nisu samo moji obrisi.

To sam ja u sjenama

to su moje stope u snijegu

i sjećanje na djetinjstvo

igre na Malome brijegu.

Ali ako se okrenem

i ti prepoznaš moje lice

nemoj se razočarati

ta pjesnik živi poput ptice.

Od mrvica i darovanog

od ljubavi i snova

od sjećanja i buduće slave

od čarolije svoji slova.

Nikola Dominis | O mi...

O mi tužni pjesnici ovog sve tmurnijeg svijeta

o mi trezveni, a zaboravljeni glasovi

o mi koje se ne sluša prije tragedija

o mi koji oduvijek stoje, proroci nazvani komedijašima

o mi koji znaju kako bi trebalo ali nemoć nam brani

o mi što smrti u oči gledamo i zovemo je sestricom

o mi s Istinama na usnama što ušutkavaju nas laži

o mi što patimo poradi svake patnje najmanjih

o mi što učinit ćemo sve za bolje sutra

o mi što smo već naciljani i uskoro odstranjeni

o mi u kojima još ima ponešto od mudrosti

o mi srca koja još plamte nadom

o mi plamen što gori i prijeti srušiti zle principe svijeta

o mi odbačeni od svijeta

o mi što mu tresemo labave temelje nekih liberalnih nazora

o mi što ćemo nakon svega biti dužni opet sagraditi svijet

o mi proroci apokalipse oni koji samo gledaju otvorenih očiju

o mi s riječima koje uvijek pogađaju cilj

o mi koji te pitaju, jesi li se našao među nama i u jednoj rečenici?

Nikola Dominis | Federico Garcia Lorca

O jednom ljetnom kolovoskom danu,
izvesti će mene pred zid siv pun krvi,
na turobnim prsima otvorit će mi ranu,
znat ćeš da je Pjesnik pao i to pao prvi.

Sve one najljepše riječi umrle su tada,
mnogih još ne napisanih nikad neće biti,
zbog svega onog, divnih ciganskih balada,
ne uspješe Pjesnika s ovog svijeta skriti.

Tužno vrijeme tako teške dane nosi,
kad Pjesnika dopade sudba tako gorka,
ali pričat će cigani, zaneseni, bosi,
da je jednom živio Federico García Lorca.

Nikola Dominis | Kraj kulture

 

Kad padne i posljednji veliki pjesnik
pred vodom nezainteresiranih
poezija će preživjeti
netko će uvijek skrivećki slagati rime
čitati neke nepoznate pjesnike
neuspjele zbirke
i sanjati snove da će se jednom vratiti ono vrijeme
kada je poezija bila na cijeni
ali neće
poezija će preživjeti samo tamo u posebnim dušama
u meta stanjima
u jeziku djece
u pjevu ptica
šumoru mora.

Nikola Dominis | Domovini

Nabaci osmijeh da ne vide ti bol,

otvori oči djevojko tanana,

obdarena svim nebeskim manama,

ti najljepši si svijeta prostrt stol.

 

Ako i koja suza na tvoju zemlju pade,

znaj da u tim suzama pokoljenja plaču,

što se bore za pravdu i plaću,

što krvavo svojim rukama rade.

 

Tvoja djeca i jedra su i zdrava,

tvoje snove slavit će anali,

od Slavonije pa sve do mora plava.

 

Tamo gdje svjetlucaju morski kanali,

bit će veselja i bit će sreća prava,

što može čovjek osim da zahvali.

Nikola Dominis | Mrtva djevojka

 
Čujem jecanje odasvud, 
i čujem mrtvačka zvona, 
daj Bože da je bilo tko, 
samo da nije ona. 

I sve je pošlo naopako, 
sve je sumorno, tiše i tiše, 
sve što smo zajedno prošli 
nikada, nikada više. 

Tebe odnose tamo, 
dok tijelo ti blijedi i blijedi, 
i ja ću doskora istom, 
i meni kosa već sijedi. 

Oh kakva je ljepotica bila, 
pa zar ovo sada je ona, 
da je bila nekada živa, 
sad svjedoče mrtvačka zvona.

Nikola Dominis | Ti

 
Nastati ćeš kao produkt bajke, 
satkat ću te od cvijeća i rime, 
nećeš imat ni oca ni majke, 
Dijete snova ja ti dadoh ime. 

Poznat ću te po tapkanju kiše, 
i biti ćeš kao mistika sama, 
kraljica carstva, ponekad i više, 
razbojnica, ali češće dama. 

Znati ćeš se igrati u blatu, 
kao seljančica, a tako lijepa, 
borit ćeš se ko u Velikom ratu, 
za sve loše ti ćeš biti slijepa. 

I nikada nećeš ostaviti mene, 
ma kako nas stisla sudba ljuta, 
bit ćeš oličenje neke svete žene, 
pratit ćeš me sve do nakraj puta. 

Tad ću dati svima odriješene ruke, 
pa ni za mnom više neće biti hajke, 
napustit će nas sve nesreće i muke, 
a netko će drugi nove pisat bajke. 

Nikola Dominis | Stvorit ću

Stvoriti ću novi svijet,
nove rijeke, nova brda,
novi jedan divan cvijet,
od tisuću konja krda.

Stvoriti ću svijet od snova,
tamo suza biti neće,
puna čuda zemlja nova,
zavičaj od same sreće.

Stvoriti ću djela mnoga,
u čudesnoj zemlji toj,
gdje stupit neće tuđa noga,
svijet taj bit će samo moj.

Stvoriti ću svijet bez briga,
svijet bez noćnih mora,
stvoriti ću svijet iz knjiga,
jer čitati se mora.

Nikola Dominis | Mašta

Još vjerujem
da postoji onaj kraj,
kraj blagog sunca
i zelenih stabala,
toplog mora
i blagih zima.
Još vjerujem
da će se vratiti jednom
ono vrijeme, oni dani,
kad je sve bilo bajkovito,
kada je lišće plelo male kućice
od granja na visokim bagremima,
ono kad su puhovi bježali pred nama
i skrivali se u malim dupljama
u koje smo mogli ući
i vidjeti njihov čudesni svijet
u kojem su živjeli poput malenih Hobita.

Nikola Dominis | Mogao bih umrijeti

Rijetko mislim o nama,
a i tada imam osjećaj da me više ne pamtiš,
ti si meni bila sve, ja za tebe... tko zna?
Možda samo drveće pred tvojom zgradom,
koje te u onim danima
vidjelo na prozoru sobe
kako zamišljeno, sa suzom u očima
gledaš u oblake.

Nikola Dominis | U zimskim noćima

Zagrebački snijeg je srušio i posljednji list,
bila je ona te noći možda i pijana,
bili su dani oko Božića,
htjela je samo jedno,
da je netko sluša u zimskim noćima,
da se ima uz koga zbiti,