Na prozorskom staklu
Klize kapi kiše.
Poput suza na licu
Il zvijezda na nebu sto trepere
Uličnim svjetlom obasjane
Šapću tihe i snene.
Miluju i njen prozor tamo negdje.
Kližuć istim tonom
Note sonate neke.
Zveckaju tihim zvonom
Šapuću joj nježno
Ono sto srce bi reći htjelo.
Neće to možda izreć
Nit će ih ona čuti.
Al će ih njen pogled
Zagrijati toplinom
Pomilovati milinom
Obasjati svjetlinom.
Na tren će zaživjet
Ko leda kristali
Zvecnuti će nečujno
Ko pijesak na obali.
Osušit će se zatim k'o suze na licu
Zapjevati nijemo k'o tišina.
I usnuti snom
U pogledu njenom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.