Zidovi umirućih kuća okrenuti su
Prema unutrašnjosti svijeta.
Nad tavanom jednog stana otvor
U koji slobodno ulazi kiša, sunce i snijeg.
Iza fasadnih karijatida vrišti praznina,
U dvoranama učmalosti, tišina,
U redovima ispred trgovačkog centra
Vise logoraši sa ausvajsima, na braniku
Garažnog svijeta, parkiralište bez snova,
Prazni pultovi ispod voća (naranči) i cvijeća,
Tlo po kojem bicikl kao ptica podrhtava,
I maske ispod kojih se sakrio ustajali zrak.
U svim tim pomicanjima zemlje, u točkama
Na rubu svijeta, ipak čeka jedna poruka,
I topot konja kao posve seizmički točan,
Ljubavni doživljaj svijeta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.