Kolumne

ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

Srebrenka Cernić Hotko | Jhumpa Lahiri: Ravnica


Nerado završim knjigu, a da ne upišem u tekicu nekoliko rečenica o svojim dojmovima. Eee ,a Ravnica je sve samo ne ravnica i kada bih grafički prikazala svoj emocionalni pristup knjizi- nigdje ravno – sami „planinski vrhovi“ u oba smjera različitih predznaka. Krivca za oscilacije našla sam u svojem nestrpljenju proizašlom iz prečeste (za mene) „pohiti polako“ dinamike.

Od korice do korice glavni lik Udayana obilježio je sudbine svih ostalih likova koji u suštini kreiraju priču u romanu, vođeni njegovom „navigatorskom palicom“ kratkog životnog vijeka. Pretpostavljam da je zato okarakteriziran kao karizmatična ličnost, čime bih se mogla složiti, premda se to iščitava među redovima, u postupcima i reakcijama…a potom u svim onim daljnjim događanjima u kojima otvara mnoštvo  pitanja( kako  društveno-politička kojoj se  suprotstavlja  ideološko-osobna) .

Kada zanemarim razdoblja kovrčanja kose(prstom motam kosu kad me nešto iritira), priča je vješto ukomponirala dramske elemente privlačenja pažnje. Spisateljica je odmjereno, poput dozirane kapaljke, unosila nove motive i potom ih ugrađivala i širila, povezivala i pojašnjavala. Ono što mi se dopalo jest da nigdje nisam osjetila spisateljsku manipulaciju u kojoj zauzimaš krajnje stavove osude ili prihvaćanja.

Nikome ne dodjeljujem svoju naklonost, ali niti ijedan lik osuđujem.  Čitam i osjećam i …u nekim trenucima zaključujem da znam zašto, tko i čemu....; a u nekima se izgubim, vjerujući da nešto nisam razumjela. Uglavnom, nigdje ne stanuje „ravnodušnost ravnice“. Primjerice iz perspektive vozača- ravnica uspavljuje, dosadna je i ubitačna, reći će oni koji ju moraju preći. Čini im se poput pustinje bez kraja.

Ravnica je roman kojem možemo suditi ili ne,  kojem vjerujemo ili ne, u kojem prepoznajemo ili ne, itd… i zaključila bih da je slojevit upravo toliko  koliko mu dozvoljavamo da to bude, u svim pitanjima kojima  dozvolimo da nam budu otvorena, ili postavljena; a i te obiteljske tajne…hmm i za nju postoji vrijednosna spoznaja za mene , po meni- tajna je tajna, svoje vrijednosti pokazuje tek kada to prestane biti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.