Natječaj za Nagradu i Povelju Julija Benešića

 

Tomislav Marijan Bilosnić | Kugla Nikole Dragaša

Kugla se kotrlja 

obrušava se

niz stazu

brže od daha

Odluka u prstima
donesena je 

u sekundi

Nikola Dragaš gleda 

kroz čunjeve

čunjevi stoje
u stavu mirno
bijeli 

i tihi
čekaju presudu

Kugla je teška 

i sigurna kao riječ

 

U  zglobu je

ritam
u trzaju 

koji dijeli sumnju 

od pogotka
u tišini 

koja zna što slijedi:

ravnoteža 

nikada nije bila vječna

A Nikola ne čeka

on baca izazov gravitaciji
tako da postiže
savršenu liniju

Kotrljanje nije kretanje
kotrljanje je 

manifest brzine
pobuna protiv promašaja
deset bijelih tijela

Srce ne pita 

srce ruši

I tres!
Pada prvi red
drugi red

nema vremena

i posljednji 

nestaje 

dok se ne diše

dok se ne stiže

jer sve je brže 

od sumnje
oštrije od logike
preciznije od molitve

a sljedeća kugla 

već postoji 

u mislima

Nikola ne cilja
on zna

u njegovoj ruci 

kugla je argument
nepobitan

i ponavljanje 

postaje istina

I kada sve padne
kada se parket smiri
ostaje samo ritam:

kotrljaj
udar
raspad

i ime 

Nikola Dragaš!

______________________________________

Tomislav Marijan Bilosnić

Krakow, 31. ožujka 2026.

Moj poklon Nikoli Dragašu, trostrukom svjetskom prvaku u kuglanju, koji u svojoj rodnoj kući u Zemuniku Donjem, 1. travnja 2026. godine, u srijedu, otvara spomen sobu svojih nebrojenih osvojenih sportskih trofeja. 

Slikovnica Umjetnost umije Agate Lučić u izboru Bolonjskog sajma

BRAW AMAZING BOOKSHELF 2026.

S velikim zadovoljstvom objavljujemo da je slikovnica Agate Lučić Umjetnost umije, u izdanju Malih zvona, uvrštena u međunarodni izbor Bolonjskog sajma BRAW AMAZING BOOKSHELF za 2026. godinu! Izbor predstavlja 150 izvanrednih knjiga iz cijelog svijeta prijavljenih na ovogodišnje nagrade BolognaRagazzi, izvorno objavljenih u 2025. Agata Lučić i Mala zvona i ove godine gostovat će u Bologni, na najvažnijem sajmu dječje knjige u Europi. U središtu je ove autorske slikovnice umjetnost sama, u svim svojim radosnim oblicima. Na stranicama ove knjige namijenjene djeci, ali koja će oduševiti i razveseliti i odrasle, čut ćemo brojne i raznovrsne odgovore na pitanja što umjetnost umije, gdje sve može biti, kako ćemo je najlakše sresti. Umjetnost umije pohvala je umjetnosti kao takvoj, ali i kratka pouka najmlađima o različitim vrstama umjetničkog izražavanja, njihovoj ravnopravnosti i važnosti. Slikovnica je dinamično ilustrirana u autoričinu prepoznatljivom stilu, a tekst teče u prozno-pjesničkom slogu, s veselim rimama koje u čitatelju bude znatiželju i vuku ga naprijed. Mlada likovna umjetnica Agata Lučić, zapažena po prepoznatljivom stilu jasnih boja i čistih obrisa, dobila je za svoj rad već niz priznanja u Hrvatskoj i u svijetu, među kojima ističe Posebno priznanje Sajma dječje knjige u Bologni za autorsku knjigu Ogledalo bez mana (2023.) Školovala se u zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, a diplomirala je na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Svjetlana Junakovića. Bavi se ilustracijom i drugim oblicima vizualne umjetnosti (strip, murali, keramika). Umjetnost umije njezin je četvrti naslov u nakladi Mala zvona – nakon što je, još kao studentica, ilustrirala tekst Dorte Jagić Tri putnika u zemlju Nut, objavila svoj diplomski rad Ogledalo bez mana te autorsku ilustriranu knjigu Zaboravljene stvari.  PROLISTAJTE SLIKOVNICU

Pratite nas na društvenim mrežama Instagram Facebook Web

Božica Jelušić | Dva vrana gavrana

Nauči sjediti mirno. Naglas ne uzdiši.

Ako je sve tvoje dosad kretanju shodno,

Umiri se, pa ono što pamtiš skromno zapiši,

Što vrijedi krunski dragulj, živiš li neslobodno?

Mlada lica u dimu: nogom ispituju crtu.

Nemarna ruka sitniš po džepovima zbraja.

Svoju herezu traže, neposluh gaje u vrtu:

Ovo stoljeće nećeš dijeliti s njima do kraja.

I premda se na breskvi ružičast ushit gruša,

Loše je počelo jutro: nemir i spazam.

Misli o zlu i ratu, o patnji nevinih duša.

Skotrljao se u snu olupan tanjur, prazan.

Sveukupno iskustvo jednom prosine u rani.

Srce je svijeta daleko, tamno i neprozirno.

Dva vrana gavrana smo na  osušenoj grani.

Ne žali za prošlim životom. Nauči sjediti mirno.

Lada Franić | Očev bilac ljubimac

Bija je bil k’o snig,

očev bilac, ljubimac.

Bija je bil k’o oblak

što se spusti nisko

da ga dite može dotaknit.

Bija je bil k’o snig,

ćaćin bilac, ljubimac.

U njegovu oku

bila je tišina

i neka stara blagost

što se razumi bez riči.

Nosija me liti u polje

prema rijeci koja je

mirisala na slobodu

uz vinograde

di je sunce kapalo

svoje zlato

na ćaćine loze.

Dok me nosija na leđima

svit je bija siguran,

širok i sočan

k’o izvorska voda.

Držala sam se za njegov

snažan vrat,

upijala njegovu toplotu.

Dava mi svoju snagu

k’o obećanje

da me ništa

ne može povridit,

a ipak je ukra dio

moga srca.

Prije povratka kući

svraćali bi na pojilo,

na izvor ladan

di noge trnu do kostiju.

Bija je ćaćin ponos

pretvoren u dobrotu.

A meni

bija je nešto između

oca i sna

koji još uvik sanjam.

Volija me,

onako kako samo

konji znaju:

bez pitanja,

bez sumnje.

Volila sam ga

onako kako se voli

bezuvjetno

i bez računice.

Frknuo bi

kad me vidi tiho:

pozdrav samo za mene,

razumi to samo srce.

I vraća me je uvik kući

iz polja s ladnog pojila

na svojim velikim leđima,

kroz prašinu dana,

kroz miris modre galice

i bistrog izvora...

kroz ditinjstvo

koje još traje

negdi u meni.

Bija je bil k’o snig,

očev bilac, ljubimac.