Stajao je u staroj maskirnoj odori pored dubokog, brzog Dunava. Ispred njega nalazila se druga država. Rijeka je bila jasna linija razdvajanja. Barem u tom gradu. Iza njega stajao je golemi bijeli križ. U lijevoj je ruci držao maslinasti šljem, za pasom nije imao zakvačenih ručnih bombi, u džepovima nijednoga metka. Na desnom ramenu nije mu visjela AK-47-mica, oliti Kalaš. Ne više. Njegova ekipa nije više imala čak ni one trećerazredne PAM-ove bez nosača. Znao je gdje su se svi raštrkali prije same zore. I oni su znali gdje će njega samoga pronaći kad obave ono što su morali.