Vesna Andrejić Mišković | Par excellence

Mjesec je noćas
u tvojoj zjenici
skupio svu potrebnu hrabrost,
ogledajući se
u kapljici zagubljene suze,
presahle tvojim
iznenadnim dolaskom.

Vesna Andrejić Mišković | Novo poglavlje životne radosti

Foggy day in November (Maglovit dan u studenom) author: © Georgie Pauwels

Ne zaklinjem se
u razum
nažuljan sjetom,
jer me ponekad izda
srce obnaženo.

Vesna Andrejić Mišković | Novo poglavlje životne radosti

Čežnjom
stvoreni vrtlog
uzdrhtalih snova,
dok noć puca
svom zrelošću
ispod spuštnih trepavica,
rumenilo vraća u obraze
nagoj čednosti,
spremnoj na prvu predaju,
u cik zore koja najavljuje
novo poglavlje
životne radosti.
Odjekuju praporci
nošeni čudorednim
vjetrovima,
stvorenih od orgazama
vilinskih konjica.
Sluđeni ritam udaraljki
lelujave paprati,
remeti snošaj
skladnih pokreta
vile i izvora,
kojem je podarila
svoj prvi
mladenački ushit.

Vesna Andrejić Mišković | Moje si nedostajanje

Znaš li da se
od nedostajanja,
može splesti pletenica
dugačka sedam metara?

Vesna Andrejić Mišković | Sjećanje s mirisom gorkih naranči

Zjenicom
prepunom sjećanja,
upijam zadnje tragove
svjetlosti,
sa škurama otvorenim
prema uskoj uličici
s mirisom gorkih naranči,
uskomješanosti
gladih galebova,
uzburkanosti
nepredvidivog mora,
miomirisu slatko-slanih ruža,
iskonske melodije dodira

Vesna Andrejić Mišković | Postoji nada za izgubljene duše

Odjevena
samo u prozirni oblak,
držeći na dojci
tek rođeno jutro,
umotano u bakrenu žicu,
koje nitko drugi
osim tebe ne vidi,
hodaš po trajnicama
od hladnoće izgužvanim.

Vesna Andrejić Mišković | Zadnje versi prije svitanja

Zatomih zvuk loma
monotonog stihovanja
u susretu s mjesečevim
izrazom lica,
uronjenim u krhotine ove duše.
Suza poete
klizi niz orošeno praskozorje,
preko grudobrana mosta
načinjenog od šuškavih oblaka.
Odvajam trepavice,
sljubljene s prozorskim oknom,
vraćajući se tihozboru
nestale ljubavi
i živim odsanjani trenutak
prije svih (s)lomova,
zbijenih u pogledu
umirućeg mjeseca,
opjevanom u zadnjoj versi
prije svitanja.

Vesna Andrejić Mišković | Moje ljubičasto nebo

Mudrost u oku ptice,
(koju ne posjedujem)
i sva dosadašnja
odustajanja od sebe,
skupljena na hrpu
loših navika,
leže u besmrtnoj kaljuži
lažnih molitvi.
U srcu bez klijetki
i pretklijetki,
koje sam prisvojila

Vesna Andrejić Mišković | Insignija

Prekrila bih vam uši
rukama od bršljana
kako ne bi ste čuli
drhtaje moje
što trepereći
zvučni zid ruše.