Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Tanja Ocelić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Tanja Ocelić. Prikaži sve postove

srijeda, 8. svibnja 2024.

Tanja Ocelić | Vojnička čizma

postojao je jedan trangresivan život
u kojem sam te voljela
*
i u ovom ostala mi je ta
neispunjena ljubav neispunjenih želja
neispunjene sebe
u praznom pogledu
crnog ogledala

šutiš
(lice mi gazi vojnička čizma)
šuti
naše prokletstvo
liječi se stoljećima
šutim
ni moja duša ne lebdi više
 
bez cilja
bez tijela

utorak, 7. svibnja 2024.

Tanja Ocelić | Pauline – Pariz

i danas su sve tvoje klupe zauzete samoćom
*
da si preciznije nišanio
sada bi ti bila u srcu
ruski rulet više se ne vrti
brojiš slijepe metke
širiš zjenice
drhtiš
strah je sada puno jači
bojiš se da ću ti uletjeti u usta
strašću propucati misli
okrznuti dušu ubojitom maštom
kožu probiti
u tijelu ti ostati
da me barem nisi promašio
sada bi me imao živu

ponedjeljak, 6. svibnja 2024.

Tanja Ocelić | Zemira –ZDA

mi smo sijamski abortusi slobode
*
stojim u redovima
nemoći, sramote
smrt nas odmjerava
kupuje me kao roblje
ne, ja svoju dušu ne prodajem
za crni grob
za križ iz dvije trske
ruka pravde je bez milosti
dvesto puta
na dan ne voljena
sto puta na sat pretučena
koža puca u brazdama slobode
ne, ja ne padam na koljena
zemljo vrati me
osmijeh što krvari
kida lance
skinuće i okove

nedjelja, 5. svibnja 2024.

Tanja Ocelić | Rahina – Egipt

nedostaje mi smrt za još jedan život da te volim

*
zadnjim sam te slovom sahranio u sebe
u mali sarkofag posmrtne ljubavi
usamljenom srcu
balzamirane sreće
crtežima prošlosti
ožigosao sam vrijeme
pronađeš li me
pod sobom
otkriješ slučajno
u ruševini
nadanja
svih trenutnih želja
ja
starina prastarih misli
zatrpan u svoje godine
što iskopavaju same se od sebe
ne vjeruj mojoj pjesmi
mojim dubokim riječima
vjeruj meni
krhak i nježan
sam na dodire
prelomljenog srca
a jakog uma

nedjelja, 15. ožujka 2020.

Tanja Ocelić | Poker na skidanje


Nepomično sam gledao u noćni ormarić i u staru budilicu na njemu. Minute su mi se činile duže od sata.

》Još malo, pa će se pogasiti sva svijetla.《

U istom trenutku nastalog mraka, tu misao izgovorio sam skoro na glas. Sve je bilo spremno. Karte za poker, svijeće u ladici. Čista, ispeglana košulja u plastičnoj vrećici, brižno složena, stajala je na vrhu plavih traperica. Bio sam zadovoljan. Obavezni paket oprave bio je dobro sakriven ispod bijelog jastuka.

Prije dva dana zamolio sam kćerku da mi kupi rublje. Crne, uske bokserice dobro su mi stajale i u njima, bez obzira na godine, osjećao sam se više nego seksi.