Pavle Glogorović | Treći put ti govorim o ljubavi

 

Treći put ti govorim o ljubavi

pred tvoj rođendan.

Obična, gluva, februarska noć,

ždralovi se povlače pred osjekom.

Sakriven među papratima,

ne osjećam ljubav prema aristokratiji.

T. S. Eliot stoji mrtav u mojim rukama.

Pokušavam oživjeti sudar čeonih kostiju,

dok vašarište mediokriteta maršira ispod tvog prozora.

Nove umjetnosti u razlomljenim riječima se ponavljuju.

Paukovi, rakovi i crvi na slikama. 

Arijadna je pomogla Tezeju sa izađe iz lavirinta,

kada je udarao glasom niz pješčano kupatilo.

I nije nijema stajala kao ti na obalama Krita.

Sakupljam godine, traženja, granitne stijene...

Nikada ne dovodim sebe u zabludu

da sam ja, onaj kojeg na liticama čekaš. 

Zaglušiti sve nepodnošljive promaje.

Tvrdnja da je neko slobodan. Onaj koji nema znaka.

Onaj koji je udešen prema sopstvenoj sposobnosti razumijevanja.

Arhivar. To je laž! Sva vještina pamćenja je preslikani bol,

na praznom papirusu. Na vjetru leprša svila iz Smirne

i grčki bog Arej koji prijeti da prekine užas sna...

Treći put ti govorim o ljubavi pred tvoj rodjendan...

Zar ne čuješ?...

Pavle Gligorović | U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve

Pokušavam apsorbovati 

mutne volšebnike 

nagomilane kalendare prošlosti.

Prošlost  koja uvjek juri za nama.

Noć pada nad vodom i harpije se bude.

U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve.

Idem protiv zaborava prelazim Rubikon.

Odjekuje klopot tačke bez povratka,

niz nepregledne stepenice grada.

Mrak  grli  ispupčene figure, miluje-

prstima po vazduhu; tvoje sjenke u njemu.

Siluetu novog svijeta obrglila je praznina.

Mramorni kipovi i opsene u tvom telefonu ćute.

Krastava koža slična slonovoj otpada, 

pijani goropad se budi i ne poznaje strah,

sve ono što je nekad bilo uspavano

sad vrišti na sav glas.

U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve

još ovaj put...

Pavle Glogorović | Turistički vodič

Polako se približavamo gradu.
Sa vaše desne strane nalazi srednjevjekovno
utvđenje Lekureši.
U Đirokastri je rođen diktator Enver Hodža.
Na povratku sa Krfa  upoznao sam Saru. 

Mršavu  djevojku bledunjavog lica 

i bademaste kože.

Blijedo žuti  pogledi su  opominjali na

na jedan grad, ostrvo i godinu vodenog tigra.
Na drugog čovjeka, na drugu ženu, na ono treće...

Sara i Saranda su uvjek isto počinjale,
obećavajući nov  početak. Koji nikako nije dolazio.

Preskačem velike riječi, značenje kalendara i urokljivo plavo oko.

I sve što bi imalo sličnosti sa sadašnjim trenutkom.

U meni još leže četrdeset velikomučenika Sarande 

i njena zlatna kosa koja se preliva po suncu.

Te godine sam odlučio 

da prestanem da budem turistički vodič.

Pavle Gligorović | Kasniti

U svijetu gdje uvjek kasnim,

ili su mi barem tako naglasili,

raštrkani bojari jure za nečim

danonoćno.

Ja stojim u mjestu i mislim 

na sočne ćufte u sosu

i hladno pivo.

Pogotovo u mjesecima

kad se ne javljam nikome,

obično se dešavaju

unutrašnji monolozi,

kad ubrzanim korakom

pokušavam da preskočim

sebe 

i stignem 

do hodnika koji jure svjetlost.

Do tvojih žutih haljina 

i zamućenih slika

na ekranu. 

Opet oskudijevam u promajama.

Jutro nudi upozoravajući san,

kako ne bih opet zakasnio.

Pavle Gligorović | Plastični globus

 

Ovaj plastični globus stari

i umire 

i radja se opet.

Tvoj strah od prolaznosti,

moj usud da te volim,

sok na stolu, 

stolica na kojoj vodimo ljubav

na nekom nevidljivom nivou

posljedice i uzroka, 

povezano je sve.

Jednom si mi rekla, 

posle razvoda,

da već dvanaest godina

živiš ispod leda

i da si zaboravila 

kako je to 

klizati po površini

slobodno,

sa nekim.

Znam,

strah te je

usuditi se 

ponovo

divlje ose

staviti pod vrat.

Pavle Gligorović | Žurba

Sinoć sam te slučajno

sreo u gradu.

Osmijehnula si se 

i ja se osmijehnuo.

Imala si linearne jednačine 

nepoznate pijanom pogledu

i crnu haljinu razvučenu 

po rubovima ključnih kostiju.

Alkohol je prijatelj neubjedljivih.

Kao i obično

svaki susret sa tobom

iziskivao bi nove rečenice,

koje nikako

nisam nalazio

u crnim rupama 

slučajnih susreta.

Uvjek  je najbolje, to sam naučio,

praviti se da te nisam vidio.

Mrak i gužva izgovori su stidnih.

Ionako

nisi primjećivala nikoga

oko sebe.

I negdje si žurila. 

Htio sam te zaustaviti

i samo ti reći,  

kako si lijepa

večeras,

al odustao sam.

Znam koliko voliš biti u žurbi

i okružena političarima,

homoseksualcima i književnim grupijima.

Gledao sam  

ženu sa crvenim karminom

i tankim bljedilom u obrazima

kako žuri natrag u gužvu.

I tako 

godinama

preskačem susrete.

___________________________________________________________________________

BIOGRAFIJA:

Pavle Gligorović (1988) rođen na Cetinju. Do sad je objavio tri zbirke poezije

Daždevnjak na suncu (2021), Mravi iz utičnica (2024), Treći put ti govorim o ljubavi

(2026). Zastupljen je  u književnim časopisima i zbornicima poezije u zemlji i regionu.

Član je Udruženja pisaca i književnih prevodilaca Crne Gore. Prevođen na mađarski,

italijanski,engleski i španski jezik. Živi i stvara u Podgorici.