Milan Frčko | Razgovor s Bogom

Vrijeme je zašilo staze djetinjstva.

Sada ih jedino uspomene vide.

Kroz sjećanja se sasvim tiho ide.

Suza za čas u tvojem oku zablista.

Vidiš stihove koji dom svoj traže,

kroz muze, nadahnuće i tišinu.

Blago onom komu odmah stihovi sinu.

Pisanje nije sunčanje sred plaže,

već je probijanje najtvrđeg zida

i rudarenje po vlastitoj duši.

Čim pomisliš kako se svijet tvoj ruši,

primit ćeš blagoslov iz visina.

Najteže borbu vodiš sam sa sobom.

U tom trenutku razgovaraš s Bogom.

Foto: Nikola Wolf