Mate Balota | Dragi Kamen

Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,
i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj život, za malo lih slobode.
Svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki,
i skasi i pećine i doci i doline,
sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,
a uko svega more, ko gledaš od miline.
Zaš mi smo dica sunca i vina crlenoga,
i mora velikoga i juga teple krvi.
Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,
kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.
Svo srebro, ča se svitli, svo zlato, ča je kadi
je manje milo srcu od litice i krasa
Svi naš život je vezan uko trdog skasa,
di su nan ustali dani mladi.

Mate Balota | Koza

Četiri ure je mati hodila,
pedeset miljari koraki je učinila
na tašte.