Maja Sabljak | Maline

Ti me voliš u intervalima kratkih otkucaja
Skrivenih u plavičastim vrpcama ispod kože,
Spiralnim dahom obavijaš moje tuge izgubljene
U slapovima mekih žudnji.
Sanjaš me.
Možda.

Maja Sabljak | Supernova

U meni postoji crveno obojena soba u kojoj se zidovi tope i dišu tvoje ime
I vrijeme istječe poput meda,
Zlatnim nitima mrseći se oko prstiju i ostavljajući slatku težinu u grlu.
Tamo toneš u madrac ispunjen mojim tugama,
Skupljaš svoje snove i pričaš mi o njima jezikom zvijezda.
U meni postoji crveno obojena soba u kojoj oduvijek živiš
I ponekad me zoveš k sebi
Kada zaboravim da te trebam.
Dok sjedimo na rubu planete, prstom crtaš krugove na koži
Stvarajući supernove u dubinama mojih zjenica.
Noću urezujemo svoje želje u tamu,
Uranjamo skupa u zidove od voska,
Govoriš mi da me voliš crveno.
Govoriš mi jezikom zvijezda.

Maja Sabljak | Oči

Pokloni mi svoje oči
Da ih rastopim sa šećerom
I pojedem nakon ponoći.
Čuvat' ću te u sebi
I skuhati ti srce kada poželiš da te volim.

Maja Sabljak | Plava

Odreži mi usne i utopi ih u svojima,
Pomisli na mene svaki put kada ih poželiš otrgnuti.
Progutaj moj dodir,
Progutaj zvijezdu i izgori iznutra.