Recenzija knjige Superjunakinje, Ljubica Uvodić-Vranić, prof. psihologije
Knjiga „Superjunakinje“ ispunjava neke moje važne kriterije:
- Daje pozitivan odgovor na pitanje treba li mi olovka i papir da prepišem pokoju rečenicu iz knjige koju čitam. Ima dosta takvih rečenica koje su kratke i slikovite. Aforizmi pojašnjavaju lik i situaciju u kojoj se nalazi i daruju nam zrnce znanja.
- Znanja? Da to je moj drugi važni kriterij: uči li me ova knjiga? Da, uči me i podsjeća na važne stvari u životu - o krizi i kako je se može iskoristiti za napredak u psihoterapiji, o važnosti biblioterapije, o tome kako nije strašno liječiti se u bolnici na kraju grada kad se liječiš na pravi način.
- Osim što mi knjiga govori što trebam zapisati i naučiti, važno mi je da mi to govori na zanimljiv način, da me motivira i zabavi prostirući ispred mene šarenu dugu emocija, nadu u ljubav koja u ovoj knjizi u kontrastu s tragičnim likom postaje još važnija i svijetli kao krijesnice u mraku.
- Moj je kriterij i da knjiga ne bude samo za uski krug stručnjaka niti samo za one koji se žele zabaviti, ili pak za neke koji tragaju za odgovorom na neko svoje (nepostavljeno) pitanje. Ova knjiga će biti zanimljiva mnogim ženama i muškarcima koji žele bolje razumjeti sebe i onaj drugi spol bez da taj drugi spol shvaćaju kao drugotni.