Ljerka Molvarec Vladović | Ne daješ ljubavi šansu

Ili me rastužuješ
Ili me rasrđuješ.
Ne daješ ljubavi šansu.
Gomila se
na dnu vrata.
Gura oči.
Suši ih.
Krade im sjaj.
Krade mi dah.
Ukrala mi je hod.
Krug je postao
kvadrat.

Ljerka Molvarec Vladović | Pekmez od marelica

Stavljaš na stol
pekmez od marelica.
A ja ga ne volim.
I razmazuješ ga spokojno
na bijeli kruh.
Ni njega ne volim.
Gledam te
preko stola
Pričaš neke
priče
Ne volim ni njih.
I sretan si.
I smiješiš se.
Ne vidiš da me
nema.

Ljerka Molvarec Vladović | Nadmoć

Sjediš nasuprot njoj
Zbunjen kao dječak.
Niti prozboriti
ne možeš.
A ona te šutnjom
crveni.
Tvoja je nadmoć potrošena na meni.

Ljerka Molvarec Vladović | Zašto baš ti?

Zašto baš ti?
Pa nisi čak niti lijep.
A tijela nam se kreću poput plesača sambe.
Onih najvještijih.

Valjda znaš gledati.
Valjda znaš kružiti.
Valjda znaš čekati.
Valjda znaš odbiti.
Valjda znaš lagati.

Valjda znaš biti moj.

Ljerka Molvarec Vladović | Kolumbo

Želim biti
Kolumbo.
Da otkrivam tvoje
nepoznate predjele.
Da dođem do
njih i
obrnutim putem.
Da vjerujem
da sam našla
makar sam se
zabunila.
I da umrem
u toj zabuni.

Ljerka Molvarec Vladović | Poštanski sandučić

 

Budi pristojan 

pa otiđi.

Već dugo ovo 

nije tvoja adresa.

Poštar se 

zabunio.

Ne treba mi više 

tvoja rječitost 

ispunjena tobom

i

tobom.

Živcira me.

Poništava me.

Nađi drugi 

sandučić za svoj 

samopjev.

Možda ima 

izdržljiviji otvor

Ljerka Molvarec Vladović | Nemoj

 

Nemoj mi reći

Zbogom

Ni

Doviđenja

Ni na kakav

Oproštaj

ne dajem 

Pristanak

Samo na 

Vječnost

Tvoga smijeha

I pokreta 

popravljanja kape

nakon 

Poljupca.

To zahtijevam kao Istinu.

To su 

Otkucaji 

moga srca.

Moj udah.

Ljerka Molvarec Vladović | Med

  

Prosipaš med.

Za lijepljenje 

i za

poskliznuće.

U tebi je 

Lucifer.

Nemaš kapacitet

Trajanja.

Poniranja.

Rastačeš.

I smiješ se.

Ljerka Molvarec Vladović | Pjev

Pjevao si 

uvjerljivo 

nježno ispred 

bajkovitog makramea 

kovanih vrata, 

zavodljivog mirisa 

lahorastog jasmina 

i grmolike 

raskoši božura.

Utapala sam se 

u romantičnosti 

noćne situacije.

Spoznaja 

da je pjev 

samo bljeskanje 

paunovog repa 

i majstorski 

ručni rad 

šuljajućeg pauka 

bila je 

zaglušujuća 

huka 

vodopada.

A utapanje vrtložno.

Konačno.

Ljerka Molvarec Vladović | Zakjučala sam te

 

Zaključala sam te 

unutra 

- inside me -

Izvana si 

otpao 

poput 

razdrmane 

kvake na vratima provincijskog 

WC-a 

teškim, tupim 

metalnim klopotom.

O beton.

Brže -  bolje 

sam izjurila 

obrnuvši srce.

Popravila kvaku.

Ipak si se 

išuljao.

Glasno i jasno.

Metalno.

Ljerka Molvarec Vladović | Luna (pjesma o psu)

Ima jedna
Luna
mjesečinasta i
tigrasta.
S očima košute,
srcem na dlanu.
S kretnjom gazele,
gordošću velike mačke.
Zna oblizati tugu.
Šapom primiriti,
prisvojiti.
Zna zagrliti.
Kad treba.
I ljutiti se.
Kad treba.
Čekam da progovori.
Jer riječ bi bila prava.
Jer je lijepa
ta Luna mjesečinasta i
tigrasta.
Čemu čovjek?

Ljerka Molvarec Vladović | Samodopadni Mjesec

Hej, kažem
Mjesecu
što blještav i
kuglast
nepomično
i uporno
stoji na
ranojutarnjem nebu.

Ljerka Molvarec Vladović | Crvene salonke

Kakvo li je
samo bilo ono
utonuće
moga balonera
u tvoje tijelo!

Nisam znala
da se znam
tako približiti.

I da moje
crvene
salonke
znaju biti
tako vrtoglave.

Ljerka Molvarec Vladović | Surfer

Poput surfera sam.
Žeđ i žudnja za tobom
Moj su genski kôd.
Plimni valovi što
izranjaju
iz oceanskih dubina,
izbacuju me
i povlače,
a ja klizim kroz
njihov vir i
svoj mir.

Ljerka Molvarec Vladović | Lagano jutro

Jogurt sa chia sjemenkama.
I bundevinim.
I smokvama.
Zrelim i sočnim.
I šljivama.
Suhim.
I blagost jutra.
I treperavost
bjeline leptira
na raskošnim plohama
ružičastih oleandara i
violetnih bugenvilija.
I šeširi što se
spuštaju ka moru.
I usidrena snena jedrilica
čiji mesing ljeska
poljubljen suncem.
I renesansni grad
preko puta.
I moje natikače.
Lagane.
I vedre.