|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Svoj svijet u snovima stvaram,
A njega krasi voda studena.
Dok u krilo majci Mokoši padam,
Padaju i snjegovi na vrhu planina.
Moj svijet čuva oko Peruna
I njegova sjekira gromovita.
U dubinama ispod sjena,
Razdvaja se smrt od života.
Za proklete duše izdajničke
Spremne su ralje Černoboga.
Za sve Bjelunove suradnike
Spremna sva ljepota svijeta ovoga.
Hladna Mara, ledna djeva,
Kraljica zimna božanstva.
Kose tamne, lica blijedog,
Vladarica svijeta snježnog.
Mrtvog pogleda, mrzlog srca
Što ledi od poljupca.
Najednom zavladao muk i tišina,
Ali u daljini se čuje kako
Kapi kiše ostavljaju korake.
Iza tih koraka tragovi ostadoše
I puteve pokazaše
Do dvora Dodola.
U kaši kiše sjaji se bistrina,
U njoj tebe vidim majko,
U njoj vidim povratke.
Na hrastu starome sjedi
Svoj svijet promatra.
Dok svojim gromovima udara
Zmiju u podzemlje vodi.
Simfonijom oluje
Progoni zla.
Kišom strijela
Protiv zmaja vojuje.
Spremni su gromovi Peruna
Uništiti bića čudovišna
Svojom nas rukom ozdravi,
Svojom nas ljepotom oslijepi.
Zimi se suprotstavi,
Toplinom nas okrijepi.
Proljetne radosti nam donesi,
Cvrkut ptica nam vrati.
Snježne lavine odnesi
I hladne dane skrati.
Mladice nek' klijaju
I pupoljci niču.
Latice nek' blistaju
I šarenilo svog doma ističu.
Sunce on čekićem kuje
I na nebo postavlja.
Svjetlost nam daruje
I svijetu radost dostavlja.
Vječni plamen pali
Toplinom nas ispunjava.
Oružje za Gromovnika kuje
Da protiv zla se bori.
Nek' ljubav vječno caruje
I mrklu tamu pokori. Ivano Vukelić, 14. godina
Tvoja ljepota sjaji i noćima
Najmračnijim i najcrnjima.
Tvoja krila zarobljena mi u mislima
Najdubljim i najvječnijima.
Dok šetamo zvjezdanim nebom
Ti pjevaš mi o drvetu svetom.
U lednoj noći besanoj Skrivaš me u kosi zlatnoj.
Ivano Vukelić, 14. godina
