Igor Ujević | Kad bih te bar još jednom prvi puta sreo

 

Kad bih te bar još jednom prvi puta sreo
Ili bar prije njega ugledao
Kad bih ti bar još jednom dok smo sami pričao
Birajući neke bolje riječi

Poljubio onda kada nisam
Kad je kiša padala
Ili barem čvrsto zagrlio  
Jer mogao sam, a nisam

Tad znao bih da sam ti ponudio sve
I da nisi uz mene jer to malo je
Ne bih zamišljao snjegove i nas u prosincu
Ne bih čekao tebe uzalud

Ne bi mi srce samo ostalo

Igor Ujević | Pisala si

 

Pisala si: "Ja volim kišu.
Tad me sve na tebe sjeća.
Makar boli dok sama plačem,
Znam vratit će se moja sreća."

Pisala si: "Volim kad je sunce.
Na osmijeh tvoj me sjeća.
Sve mi lakše tada prođe.
U mom ormaru još je tvoja odjeća."

Pisala si: "Volim kada grmi.
Tad me sve na tebe sjeća.
Kada tutnji, buči i lupa,
A u sobi gori samo jedna svijeća."

Pisala si: "Ja još mogu čekati.
Tiha ura me na tebe sjeća.
Čekale su druge i po pola vijeka.
Čekat ću i ja sve dok u vrtu ima cvijeća."

Pisala si: "Došla je zima.
Još me sve na tebe sjeća.
Ja starica sam sijeda.
Ostala su samo bez lišća drveća."

Igor Ujević | Ja sam...

 

Ja sam ranjeni leptir i gubim svoju snagu,
Al' dok letim prema suncu ja ne gubim nadu.
Trnovit je let od cvijeta do cvijeta,
A da ne budeš plijen ovog okrutnog svijeta.

Ja sam ptica koja ima slomljena krila
I tražim svoju sreću gdje god da se skrila.
Na grani čvrsto stojim i pjevam glasom tihim,
Ne dam se, ne dam, pod oblacima sivim.

Ja sam plaha srna koja bježi od vukova zlih,
Trčim, skačem i bježim od koraka krivih
Dok srce mrzlo lupa i pumpa tijelo krvlju
Bježim, ja bježim, u daljinu divlju.

Igor Ujević | Voli me barem još do sutra

 

Voli me barem još do sutra
Voli me sad 
Jer tko zna što nam donose jutra

Voli me barem još dok dišem 
Voli me snažno 
Jer ove stihove samo tebi pišem 

Voli me barem sve dok gorim
Voli me tiho
Šuti sa mnom i zovi me svojim

Voli me ludo, voli kao nitko
Voli me strasno 
Tvoje prisustvo je kao vino pitko

Voli me barem dok ne krenu suze
Voli me nježno
Tvoj osmijeh moju dušu uze

Voli me barem još ovaj jedan dan
Voli me zbilja
Kao da je zadnji dan

Igor Ujević | Elena, oko moje

 

A i noć se suncu nada
Elena oko moje
Ti daleko jesi
A srce još stavljam pod tvoje

Možeš li opet iznenada
Elena oko moje
Zaustaviti sve da osjetim
Usne i oči tvoje

Sve je noćas balada
Elena oko moje 
Ja odlazim iz ovog grada
Ostavljam sve svoje

Više nisi moja
Ti, Elena, oko moje

Igor Ujević | Dida moj

Stoj mi dobro, dida moj
To te traži unuk tvoj
Vrime leti, dida moj
Uz tebe je unuk tvoj

I kad dođe studen, zima
Uz tebe je toplo svima
Tvoja rič nam svima znači
Od bolesti ti si jači

Stoj mi dobro, dida moj
U konobi je unuk tvoj
Vrime leti, dida moj
Vino nosi unuk tvoj

Na briškulu baci dida
Uz tebe je lipo svima
Nisi svoju mudrost krija
Ona sad nada mnom sija

Stoj mi dobro, dida moj
To te traži unuk tvoj
Vrime leti, dida moj
Nemoj još spati..

Igor Ujević | Često se sjetim nje

 

Od večeras je svaka pjesma balada
Svaki stih oštar nož
Svaka nota nova rana
Svaka suza izgubljena nada
I tako tiho, tiho u noć
Stari gramofon mi svira
Tiho, još ovu noć
"Elle Était Si Jollie" 
Moje srce glasno žali
Glasno plače, u tami jeca
Vinom brišem sjećanje 
Koje postaje sve jače i jače
I ne nestaje
Već se novo javlja, uz novi gutljaj
Nova slika sreće, prošlosti
Novi obris, nova bol
Nje kraj mene nema
Možda je tako bolje
Ali često se sjetim nje