Ifeta Hrnjić | Poželim ponekad

Naša jutra...
Lica, još nam snena,
zagrljena toplinom tišine,
mirisom, tek skuhane kafe,
kotrljaju misli polako,
dok ih vjetrovita kazaljka
nosi u novi dan.

Ifeta Hrnjić | Crkavica

Nepregledni red...
ljuljaju se
bezlična tijela
pognutih glava,
stigao je sudnji dan.

Nekad dični
rudari i brodari,
metalci i stolari
i mnogi drugi
isluženi neimari,

stoje
jedna do druge
potrošene priče,
u kojim se kidalo
meso do kostiju,
prolivao znoj
od jutra do mraka,