Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Giosuè Carducci. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Giosuè Carducci. Prikaži sve postove

četvrtak, 16. veljače 2017.

Giosuè Carducci | Aniji


Kucam o zatvoreni tvoj prozor, a procvalom granom,
Što su joj cv'jećci modri kao i oči ti, Annie.
Gledaj: treptavih zraka poljubilo osm'jehom sunce
Oblak; reklo je njemu: "Oblače b'jeli, pust' me!"
Slušaj: vjetar s planine uz šumore pozdravlja svježe
Na moru jedro; veli: "Jedrašce b'jelo, plovi!"
Motri: na procvalu krušku s nebesa se vlažnijeh spušta
Ptica; cvrkutom kaže: "Crvena biljko, diši!"
Silazi iz misli sad mi poezija, boginja vječna,
U grud; stoji je vika: "Matoro srce, kucaj!"
A srce poslušno moje u vilinje oči ti krupne
Na glas taj gleda; zove "Djevojko slatka, pjevaj!"



(Preveo Vladimir Nazor)

Giosuè Carducci | Fantazija



Zboriš: a duša, uz mirno popuštanje
Glasa ti zvuku, čitava se predaje
Govora tvoga umiljatim valima
i k tuđe, kraju odlazi.

Toplinom plovi sunca, koje zapada
Dok osmijeh njegov raji modre pustoši:
Bijele ptice polijeću nad morem;
Prolaze zeleni otoci.