Boris Domagoj Biletić | Mizanscena

Gradu odjenuli zakrpe kao pobjedničke zastave
s kojih se cijede boje.

Golo granje jeze u nebo šiknulo
i zvučna zavijorila krijesta pakla.

Spaljenih očiju dijete će rukama u svijet,
a u visinama kradu se prikaze lomača i zrakoplovā.

Mi smo istom svijeće u oknima upalili
da tamu drama srca ne proguta baš sasvim.

Boris Domagoj Biletić | Galeb

I ne baš visoka
krila, marno tresu srebro
u hladnu mrežu krovova
letačice lete nego padaju
tako se mekana budi
daleka mladost glasova
metalni vokali guše
napjev pećinskog bratstva
usnulog pod antenama
na nebu tek nacrtane ptice
i jedan pogled upisan;
što li galeb rimuje
u pjeni brzih oblaka?

Boris Domagoj Biletić | Koža

Još za koplje
dublje pada noć
u svoja opća mjesta
preko rubova odaje
i njegova tijela
sporo svlačiš umor
zrak se protivi
dodiru blage ruke
u sjenci gipka rasteš
kao mekana mahovina
a kožu više ne diraš
jer već si je svukla
knjiškom žudnjom

______________________

Boris Domagoj Biletić (Pula, 22. ožujka 1957.), hrvatski pjesnik, esejist, književni kritičar, antologičar, publicist, polemičar, prevoditelj, kulturni djelatnik, urednik i nakladnik, danas jedno od najistaknutijih imena suvremenoga hrvatskog pjesništva i među vodećim imenima hrvatske književnosti u Istri.