Glagoljica je prvo pismo hrvatskoga jezika, a jezik je najsnažnije identitetsko obilježje jednoga naroda.
Sačuvani glagoljični tekstovi potječu iz 11. st., a glagoljica je kao pismo hrvatskoga jezika u uporabi do 20. st.: 1905. godine tiskan je posljednji glagoljični misal, a 1917. godine posljednja glagoljična početnica.
Sve što je prvo u Hrvata pisano je glagoljicom (prvi zakon, prvi stihovi, prva tiskana knjiga, prva početnica – rukopisna i tiskana…). Hrvati su više od tisuću godina sve što im je bilo važno, bilježili glagoljicom: književnoumjetničke tekstove, pravne tekstove, medicinske tekstove, diplomatske dokumente, povijesne tekstove, liturgijske tekstove, administrativne tekstove, epigrafske spomenike…