Spomenka Krebs | Gospodin bez cilindra

On stoji kao strazar,
velik, žut na livadi zlatom kao oreolom okićen.
Tko ne zna – može ga mjeriti sa suncem.
Džentlmenskim naklonom,
visokog stasa i naherene glave,
podsjeća na pravog gospodina,
bez cilindra kojem jos samo kravata nedostaje.

Vjetrom i polenom poziva na igru i druženje.
Nektara je dovoljno, peluda također,
svi su oni davno dobili svoje pozivnice.
Sunce se lagano pomiče.
A i on za njime!

Poslušaj – zazujao je bumbar,
tijelo mu je tromo i teško.
Gle, i pčela pronalazi svoje mjesto,
pa punih rilica kreću dalje.
Miris prirode širi se livadom.
Na samom rubu cvijeta leptir miruje,
dok mrav vrijedno radi i čisti,
u tom zlatnom svijetu što na suncu blista.

Zajedno dijele ovu livadu,
i ne, među njima nema zavisti ni svađe.
Danima i noćima, oni jednostavno,
slaveći život, tiho lumpujući prave party.
A kad ljetni dan polako utone u sumrak,
pčele žure natrag u svoje skrivene košnice.
Bumbar, umoran od rada,
ostaje spavati na latici,
dok pod toplom mjesečinom
-noćni gosti preuzimaju ples.