Zoran Gavrilović | Jedan marav

Pojeo sam danas jednoga mrava.
Tako to ide kada je čovjek gladan — ne pita.

Otišao sam odmoriti, jer mi je bilo dosta,
ali mrav je bio uporan, spretan i vrijedan.

Dok sam spavao,
napravio mi je mravinjak u ustima.

A onda je došla i kraljica.

Bio je to kraj mojih usta
i početak nove kolonije.

Na kraju su zaposjeli tunele kroz uši i nos,
oskvrnavili kosu,
iz dubine očiju motrili svijet.

A onaj isti, koji je sve počeo,
zaključio je da mi je glava puna svega
pa je počeo spremati.

Ako tako nastave,
otići će im i vrat i ramena.