Clara Wolf | Ljudi

 

Zar nisu ljudi prekrasni?

Kako svojim ritmom

Udaraju nogama o tlo.

Kako pomicanjem usana

Međusobno odgovaraju

Na znatiželju.

Kako iz ničeg

Dotaknu bogove

I njihove tajne.

Kako vide lica

Na drveću 

Koja su samo čekala 

Njihov smijeh.

Kako kao muhe bez glave

Trče po šumi 

Dok ih majka priroda gleda

I smiješi se.

Koji su iz pepela,

Sagradili civilizacije,

Ponovno i ponovno,

Samo kako bi negdje pripadali.