Tomislav Domović | Dubina

Mama, može li ovovremena pjesma podnijeti nježnost;

omekšane sudare gnjeva o čovjekovu vlat

Može li se jezik uzdati u pravorijek suze i reći:

„Mama“

A da progutana plodna voda ne navre na usta

i pljusne gluhog sugovornika

Može li se iz tvog još uvijek mladog srca na sag

ili u moju sustezljivu pjesmu istresti čarobni prah

Božje zanoktice

Bilo bi krasno da me još jednom podsjetiš kako dobrota neće

zamrijeti ni u kušnji pravednika pod poludjelim žrvnjem

Mama, tvoje su oči tamnije od mojih

I neka su:

ti si dubina, spokojni trudovi svjetla;

ja sam površina, nijansirani razvigor u sisaljkama pjene

Umreš li jednom,

ja ću potamniti

_________________________________________

(Rođena na današnji dan, 27.3.1947. u Gospiću)