Proljeće i behar u suzvučju boje,
Jaglaci u pjesmi šume sjenovite.
Tanane se grane pupoljcima kite.
Na nebu mekani oblaci se roje
Kao da su tkani od nebeske pjene;
U modroj visini lebde ko baloni.
Zvonce visibaba (jedva čujno) zvoni
Dok iz granja sunce riše tanke sjene.
U prirodi život iznova se rađa
Razvedrivši dane i tvoje, i moje!
Čak je i gorčina, barem malo, slađa,
A srca su naša malo smirenija...
Proljeće prosipa zvukove i boje
Da bi naša radost bila šarenija…
_____________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.