Ana Bosančić | Ne moraš sve lijepo posjedovati

Ubereš li cvijet

Pored puta,

Samo ćeš na tren

Uživati.

Divit ćeš se njegovim

Bojama,

Profinjenim

Laticama,

Mekoći svile.

Dok ga staviš

U vazu,

On će već početi

Kopniti.

Savit će mu se

Tanka kičma,

Listovi će

Klecati.

Od one rapsodije

Mirisa i boja,

Svest ćeš ga na

Dvodimenzionalnu sjenu

Ljepote.

Zato, sljedeći put

Kad vidiš cvijet

Pored puta,

Zastani,

Nasmiješi se.

Otpjevaj mu ariju

Veličajući njegovu

Krhkost i ljepotu.

Zatim produži,

Ako trebaš i potrči

Koliko te noge nose.

Ako opet dođeš

U iskušenje

Da ga ubiješ —

Sebičnošću.