Tomislav Domović | Križ

Hrvatska je lijepa kao moja majka,

stari a mladenačkim okom sažaljeva prosjake

i lovorom usavršava varivo izbjegavajući i listom pokriti moju nagost

Iako lijepe, majka i Hrvatska se razlikuju,

Jedna osvjedočeno rađa sanjare, drugoj i zlotvori se omaknu u utrobi

Moja majka nikada ne bi pristala roditi tamu,

radije bi ostala nerotkinja nego razveseljavala okolinu

cendranjem budućeg besuznika

U svojoj priprostosti, ne da nadvisuje Hrvatsku, bolja je od ikoje države;

sinovima ne brani da budu ispirači zlata,

govorila im je (dok su polagali pionirsku zakletvu):

dječaci, ljubav će vas sustići ako ćete

poljubiti noć kao što ljube dan

i ako u srce dolijete krv djeteta koje bi vam

moglo biti zavidno na dočekanim godinama

Hrvatska je lijepa kao moja majka, obje ljepotice volim,

Onu, koja ima skorašnji grob više

Drugu manje, tu i tamo podmetne križ pod moj križ