Antunu Gustavu Matošu
Onoj koju smrt je prerano otela
Tek kosa je živa na klonuloj glavi.
U rasponu zvijezda do oblaka bijela
Brodila je duša na nebeskoj splavi.
U stihu je gusta kosa vazda živa
I odavno ondje bezvremeno traje.
Književnost je tvoja tijelo živa tkiva
Današnje ti vrijeme počasti odaje.
Bio si uvažen kritičar na cijeni
Okupan u čistom prostoru slobode.
Lovore i danas tvoje djelo plijeni,
A oštro je pero znalo da ubode
I raskrinka slabost. Književne opsjene
Sposobni šarlatan sitnim novcem kupi.
Pariške kavane pamte tvoje sjene…
Gornji grad čuva na srebrnoj klupi. ___________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.