Sanijela Matković | To je moj put

PUT gdje prolaziš u šutnji

beruć sunce 

s procvalih grana masline

suhozidi čuvaju more

ja tebe čuvam

u soku dubrovačkih naranči

staza moja to je

vezena vjetrovima što lede planine

ime tvoje

kolijevka je partituri sna

što je zaiskah nekoć nijemim usnama od noći

trčim uz pjev rasanjenih zvijezda

ljubav 

što je to

ako ne ova daljina puna isprepletenih ruku

i ova blizina

puna meke tišine

Getsemanij

u kojem svatko ispija svoga usuda žeđ

vjeđe su mi pune prašine

a još je pred nama

ne otkrvenih galaksija nujnosti