Obilježavanje rođendana Augusta Šenoe i o Udruzi umjetnika August Šenoa

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

I ove godine 14. studenogana dan rođenja književnika Augusta Šenoe članovi Udruge umjetnika August Šenoa okupit će se kraj spomenika Augusta Šenoe u staroj Vlaškoj ulici kako bi obilježili taj dan prigodnim programom u čast najzagrebačkijeg pisca čije ime s ponosom nose.

Udruga umjetnika August Šenoa utemeljena je 23. siječnja 1989. pod nazivom Društvo pisaca August Šenoa, idejni začetnik bio je profesor Juraj Lončarević a u registar Udruga grada Zagreba upisana je 21.siječnja 1998. pod nazivom Udruga umjetnika August Šenoa, koja djeluje u tri područja: književnom, likovnom i glazbenom. Svih godina uspješnog djelovanja održavaju se mjesečne tribine (osim srpnja i kolovoza), godinama se obilježavaju datumi vezani uz Augusta Šenou, a na tribinama se najčešće predstavljaju nove knjige i organiziraju izložbe slika, fotografija i ostalih likovnih uradaka.  

Članovi Udruge su mnogi javni djelatnici hrvatskog kulturnog života. Poslije prvog predsjednika Jurja Lončarevića, dalje su bili na čelu Udruge Zlatko Durbešić, potom prof Josip Sladić i dr.sc Josip Dujmović, a od 2022. Danica Vukelić.

Sadašnja predsjednica nazočna je u ime Udruge na mnogim manifestacijama Zagreba i diljem Hrvatske. Jedan od značajnih članova Udruge umjetnika August Šenoa bio je Antun Bauer poznat kao veliki kolekcionar koji je spasio spomenik bana Josipa Jelačića kad je bio skinut i čuvao ga do njegovog ponovnog postavljanja na Trg bana Jelačića. Tajnica Udruge je Ingeborg Crnogaj koja organizira brojne izložbe i okuplja likovne umjetnike. Udruga povremeno izdaje Zbornik „Naša riječ” i kao Udruga umjetnika August Šenoa s velikim brojem članova uopće daje značajan doprinos kulturnoj sceni grada Zagreba, a održava vezu s Kućom Šenoa i posebno surađuje s gđom Jasminom Reis. 

Uoči rođendana književnika Augusta Šenoe (Zagreb,14. XI.1838.– Zagreb, 13. XII. 1881) prigoda je da se podsjetimo na život i djelo ovog hrvatskog književnika koji je bio i kazališni kritičar, prevoditelj i političar. Sigurno je jedno je od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća, koji je u tolikoj mjeri obilježio kulturni život druge polovice 19. stoljeća  da se u povijesnim periodizacijama hrvatske književnosti razdoblje u kojem je aktivno djelovao, između 1865. i 1881. naziva njegovim imenom – Šenoino doba.

August Šenoa se rodio 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, osnovnu školu  završio je u Pečuhu, a godine 1848. nakon smrti majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred ali ponovo odlazi rođacima koji su živjeli u Pečuhu.  Godine 1857. je maturirao u  Zagrebu. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu gdje boravi do 1865. godine, ali se umjesto studiranja tamo bavi žurnalistikom i u Zagrebu počinje raditi u redakciji časopisa Pozor.  Od 1865. u Beču je uređivao listove Glasonoša i Slawische Blätter. Vrativši se u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872, postao je dramaturg i ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta, pisao kazališne kritike pa je prokomentirao preko 700 predstava. Godine  1871. godine izašao je njegov roman "Zlatarevo zlato". Postao je i senator, a osim što se angažirao u politici Šenoa je  prevodio na hrvatski jezik s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika. Široj javnosti je postao poznat kada je kao dopisnik za "Obzor" pisao seriju feljtona "Zagrebulje" u kojima je opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu i komentirao je tuđi utjecaj i gubljenje identiteta.  Pisao je i u drugim listovima onoga doba (Glasonoša, Leptir, Naše gore list).

Najviše je ostao zapamćen kao pisac povijesnih romana: "Čuvaj se  senjske ruke,  „Zlatarevo zlato”, "Diogeneš", "Seljačka buna" i "Kletva" koju nije uspio dovršiti. Ali najpoznatija djela su mu uz romane  "Seljačka buna" i "Zlatarevo zlato" također "Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro" i  "Kanarinčeva ljubovca.”  Njegova djela prožeta su historicizmom i nacionalnom romantikom, a iznose događaje iz različitih razdoblja hrvatske povijesti, tako je u najpoznatijem „Zlatarevom zlatu” odabrao kao okosnicu sukob između Zagrepčana i plemića Stjepka Gregorijanca u 16. st.  sa središnjom pričom o ljubavi plemića i građanke Dore Krupičeve u romanu „Zlatarovo zlato”  a kod Kamenitih vrata u Zagrebu nalazi se i kip Dore Krupičeve.

Njegove pjesme bile su prilagođene širokom krugu čitatelja, a tu su  "Hrvatska pjesma", "Na Ozlju gradu" i pjesma "Budi svoj". U mnogim je pjesmama izražavao pokretačke ideje svojega doba i politički program Strossmayerova narodnjaštva (Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma, Budi svoj!, U slavu J. J. Strossmayera, Klevetnikom Hrvatske, Hrvat Bosni i dr.). Posebno se ističu povjestice (»historičke balade«), pjesničke pripovijesti i legende u kojima obrađuje događaje iz hrvatske povijesti s aktualnim političkim porukama (Smrt Petra Svačića, Propast Venecije, Fratarska oporuka, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović, Šljivari, Prokleta klijet) ili opijeva pučke priče (Postolar i vrag, Kugina kuća, Kameni svatovi, Zmijska kraljica). Upravo su mu pripovijesti s osloncem u hrvatskoj povijesti i predaji, podjednako u prozi (Turopoljski top,1865) i u stihu (Kugina kuća,1869;Kameni svatovi,1869) donijele prvu književnu slavu. 

God. 1877. bio je izabran za potpredsjednika Matice hrvatske. Služio se pseudonimom Veljko Rabačević, Petrica Kerempuh, Milutin, Branislav i različitim šiframa. Otkrio je niz novih talenata (A. Kovačić, A. Harambašić, I. Vojnović, R. Jorgovanić, A. Palmović i dr.) i podupirao ih u radu. Također je velika uloga Šenoe romanopisca i pjesnika, književnoga kritičara i novinara, esejista i dramatičara u izgrađivanju standardnoga jezika.

Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis "Vijenac". Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine. 

Kada je Zagreb ponovo nedavno pogodio potres 2020. godine mnogi su spominjali  Augusta Šenoe koji je kao političar - gradski senator mjesecima obilazio i zapisivao oštećenja koja su nastala u njegovom gradu. Volio je svoj grad i zato je njegov spomenik postavljen u Zagrebu tek mali dug i sjećanje sadašnjih stanovnika na ovog velikog hrvatskog i iznad svega književnika kojem je grad Zagreb bio na prvom mjestu što je i višestruko pokazao pisanom riječju i djelom.

Zato se članovi Udruge umjetnika August Šenoa svake godine na rođendan Augusta Šenoe okupe pred njegovim spomenikom/ kipom koji je djelo poznate umjetnice Marije Ujević i postavljen je u staroj Vlaškoj ulici. Tamo se tradicionalno polaže vijenac i cvijeće. 

I ove godine u četvrtak 14. studenog u 11 sati bit će organiziran prigodan program kada će se poslije pozdravnih riječi članovima Udruge koja nosi Šenoino ime kao i ostalim poštovateljima okupljenima  kod Šenoinog kipa obratiti najprije predsjednica Danica Vukelić i podsjetiti na život i djelo Augusta Šenoe a uslijedit će kraći glazbeni  programu u kojem će nastupiti Ivan Bakša Gornjogradski s gitarom, pjevat će Biserka Steglaja, a pročitat će se i odabrani stihovi i poneki odabrani tekst Augusta Šenoe o Zagrebu.  Poslije toga nekolicina članova Udruge pročitat će svoje pjesme  posvećenu Augustu Šenoi i Zagrebu. Očekuje se da se pojavi Gordana Marović  u ulozi učiteljice Branke, poznatog lika iz Šenoinog romana.  Obilježavanje Šenoinog rođendana završava svečanim polaganjem posebno dekoriranog cvijeća pod budnim okom likovnog stručnjaka Ingeborg Crnogaj dok je upaljena svijeća svaki put u podnožju spomenika još jedna zahvala velikanu kojem je uvijek bio u srcu voljeni grad Zagreb.