Tko to viri iza police s igračkama i kao da radoznalo promatra sve što se zbiva? To je on, mali simpatični plišani crno bijeli mačak s velikim okicama i crvenim nosom.
Dok drugi plišanci nepomično sjede on kao da nekog traži i doziva na igru.
Da može pričati puno bi nam priča ispričao kako je nekad bio omiljena igračka i kako je svugdje putovao a sad kad su djeca odrasla on je vraćen na policu s igračkama. To nije fer jer još uvijek nekome može pružiti radost i veselje cčm ga pogledate u te velike smiješne okice.
Jednog dana u sobu je ušao mali razigrani dječak koji je posjetio baku i počeo se igrati s igračkama koje su se nalazile na polici, bilo ih je puno svih boja i oblika i dječak je vriskao od sreće . Kad je odlazio kući htio je ponijeti sa sobom nekoliko igračaka i naravno malog crno bijelog plišanog macka. Došavši kući spremio je svoje igračke u kutiju za igračke, a macka je uzeo u svoj krevetić i zagrlivši ga čvrsto zaspao.
Postali su nerazdvojni, igrali su se zajedno, šetali, kupali se i spavao je pokraj njega svake noći. Mačak je bio nekako poseban uvijek spreman za igru i iako već pomalo dotrajao budio je još uvijek osmijeh i veselje tko god bi ga pogledao.
Jedne se večeri dječak sa svojim roditeljima vraćao s izleta i došavši kući vidio je da mu je omiljena igračka izgubljena, tražio ju je posvuda ,ali očito ju je izgubio na izletu. Sav u suzama dječak je jedva zaspao. U snu je čuo kako ga mačak doziva te je krenuo u potragu za njim.
Prolaznik koji je pronašao macka uvidjevši da nije nova igračka bacio ga je u kontejner za smeće. To je moja igračka vikao je dječak vratite mi ju , ali prolaznik ga nije čuo.
Probudivši se uplakani dječak shvatio je da je to sve bio samo ružan san i da njegov mali ,simpatični, crno bijeli mačak spava pored njega. Zagrlio ga je najjače što je mogao i još su se dugo, dugo vremena igrali zajedno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.