Ljerka Varga | Pišem stihove

Pišem stihove da ih čitaju oni,

Koji traže istinu u tuđim riječima,

Koji traže istinu ljubavi u sjećanju,

Na peron stanice gledajući suzom,

Za odlazećim vlakom u suton.

Pišem stihove oproštaja s vremenom,

Gledajući kako sunce u zalazu tone,

Slušajući kako zvona grobljanska zvone,

A vjetar zavija preko križeva,

Dok tužno završava dan u titraju svijeće.

Dok ja pišem stihove, negdje umiru ljubavi,

Negdje vihore vihori, neki prazne čaše,

Da zaborav i samoća sjedne na tužne oči,

Da sat u noći zastane u gluho vrijeme,

Nadajući se svitanju i nečem novom.

Pišem stihove i ne zamjerite moju prisutnost,

Privijam riječi, rime i sonete na ranjenu dušu,

Milujući svako sjećanje suzama pred san,

Tražim spas u jutru, kad svitanje zasvijetli, Jer bliže sam oblacima, iza kojih dolazi mi dan.