PRIPOVJEDAČ: Obitelj Gljivić, kao što vidite, sasvim obična obitelj iz malenog mjesta Panjevi, sasvim obično provodi svoje poslijepodne. Kao i svaka druga obitelj u tom mjestu krasno drvenog imena, Gljivići znaju što je kvalitetno obiteljsko vrijeme, evo ih, svi su na okupu! Tko kaže da danas ne postoje obiteljske vrijednosti pogledajte ih samo!
(Pripovjedač odlazi s pozornice. Mama pući usne, slika selfie, nije zadovoljna, briše pa opet pokušava, sin Marko živčano udara po zaslonu mobitela u žaru igranja igrice, tata se hvata za glavu i vidno ljuti gledajući u mobitel, starija kći Sanja čita knjigu, mlađa kći Petra gleda crtić i smije se.)
MAMA (naređuje se iza djece, pokušava ih skupiti za slikanje, nasmijano): Ajde jedan selfie s mamom…
(Djeca ne reagiraju, svatko je na svom mobitelu, ne daju mami da ih skupi dovoljno blizu za slikanje.)
MAMA: Pa dajte, sličicu samo, svi objavljuju slike svoje djece po Instagramu, kao da su njihovi ljepši, evo vidi ovu; Sanjice (pokazuje kćeri), i sad je ona baš za objavljivanje, vid (gura kćeri mobitel pod nos), čim ju hrani pa je tolika…
SANJA: Mama, de prestani, nije ok bodišejmat jadnu curu…
MAMA: Nikoga ja ne bodišejmam (na broken englishu), samo navodim činjenice, evo vidi i Marko se slaže, gle; Marko kol'ka je! (Gura Marku mobitel pod nos, on je odguruje, zadubljen je u igricu.) Marko! (Povisi glas, ljuti se što ju ne čuje.) Marko!
MARKO (glasno, tako da se svi stresu, pogled i dalje ne diže s igrice): Šta je? Šta galamiš?
MAMA (šokirano): Ajme, dijete, pa kako ti to tako…Mirko, reci mu da se ne smije tako izderavati na vlastitu majku!
TATA MIRKO (zadubljen u svoj mobitel, oštro): Marko, odgovori kad te mama nešto pita, nemoj da ti se ja ustanem.
SANJA (više za sebe): A baš ćeš se ti ustati…
TATA MIRKO: Šta? Šta si rekla? Ponovi, ako se usudiš.
SANJA: Ni..ništa, učinilo ti se.
TATA MIRKO: I ja mislim da mi se učinilo.
MAMA: Marko, Markec, dušo, jesi li čuo tatu?
MARKO (u žaru igre, ne diže pogled s mobitela): Čekaj, mama, ček da sam ovog riješim, bam bam, tako, tako, au, evo još jedan, samo malo da ga upucam (mahnito pritišće prstima po zaslonu).
PETRA (zaviri u Markov mobitel): Raznesi ga, tooo!
TATA MIRKO (raznježeno pogleda u njih): Dušo, vidi kako nam se djeca lijepo slažu.
MAMA: Prekrasni su, čekaj, moram to uslikati. (Čučne pred njih s mobitelom.) Petra, Marko, ptičica! (Djeca ne reagiraju. ) Marko! Petra!
(Petra pogleda u mamu i naredi se za poziranje, zatim isplazi jezik. Marko joj napravi rogove, a drugom rukom i dalje lupa po mobitelu. )
MAMA (oduševljeno): Ajme, kako ste super ispali, još vam dodam filter, ovako, Los Anđeljes (izgovori na broken englishu), da mi budete još zgodniji, nek ona kokoš s debelom kćeri pati kad vidi kako ste mi kul.
SANJA: Isuse, mama…
PETRA (ne diže pogled od bratova mobitela): Mama, jesi je čula, rekla ti je Isuse (prebacuje se na brata) uzmi zolju, to, to, uperi, a neeeee…
SANJA: Mama, tata, vama je to stvarno ok?
MAMA: U čemu je problem, vidi kako se krasno slažu, mogla bi i ti s njima, a ne da nam stalno hodaš po kući namrgođena i popuješ, kao da si popila svu pamet svijeta.
SANJA (rezignirano): Ja ne vjerujem.
MARKO (ljutito baci mobitel, kroz zube): Znao sam, znao sam, čim si mi se počela navirivati…
PETRA (ljutito): Pa nisam ti ja kriva što ne znaš pucati!
MARKO (zagrmi, gledajući u sestru): Ja, ja da ne znam pucati, nemoj da te upucam pa 'š vidit' kako ne znam pucat'!
PETRA (tužakavo): Mama, Marko me 'oće upucat!
MARKO: Tužibabo!
PETRA: Nisam tužibaba! Mama, rekao mi je da sam tužibaba!
(Sanja je u vidnoj nevjerici, tata zaokupljen mobitelom, mama diže glavu sa svog zaslona tek kod zadnje Petrine rečenice.)
MAMA: Šta se vas dvoje opet kačite? Pa tako ste se lijepo družili…
MARKO: Upropastila mi je sve, taman sam doš'o do zadnjeg levela i sad moram sve ispočetka!
PETRA: Pa nisam ti ja kriva što imaš dvije lijeve!
MARKO: Dat ću ti ja dvije lijeve!
MAMA: Djeco!
MARKO: Reci njoj, ne meni, ja nisam ništa kriv!
PETRA: Kao nisi kriv, a galamiš na mene i stalno me napadaš!
MAMA (mužu): Mirko! Mogao bi se ti malo uključiti! Zašto uvijek ja moram rješavati dječje gluposti!
(Mirko ne reagira, gleda u mobitel i vidno se živcira.)
MAMA: Mirko! Šta se praviš lud?
MIRKO: Čekaj, nemoj sad! Jao, neeee! (Hvata se za glavu.)
(Mama se naviri preko njegovog ramena.)
MAMA: Pa ti se opet kladiš!
MIRKO: Imao sam kombinaciju, kvota pedeset na 14 parova, finski kriket i čileanski bob.
SANJA: I pretpostavljam – ništa!
MIRKO: Ništa!
SANJA: Kakvo iznenađenje!
PETRA: Evo nje opet, Sanjica pametnica!
MIRKO: Šutite svi! Dosta mi vas je!
MAMA: Mirko, nemoj tako, što su ti dječica kriva?
MIRKO: U ovoj kući nikad nema mira!
MAMA: Smiri se, Mirko, opet će ti biti loše, znaš da je doktorica rekla kako se ne smiješ živcirati!
MIRKO: Izbjegavajte stres, kao da se stres može izbjeći!
SANJA: Posebno kad Finci zaborave igrati kriket…
MIRKO (Sanji, posebno živčano): Nemoj da ti skratim taj dugi jezik…
(Marko i Petra se smiju.)
MAMA: Znam šta će ti pomoći! Zapravo svima nama!
SVI (uglas): Šta?
MAMA (radosno): Maknimo se iz kuće! Idemo na izlet!
(Djeca su vidno razočarana, Mirko prevrće očima.)
MARKO: U prirodu? Fuj!
PETRA: Ne da mi se na zrak, od te mi se gluposti vrti u glavi!
MAMA: Ma kakva priroda, kakav zrak!
SANJA (više za sebe): Znala sam, zvučalo je previše dobro da bi bilo istinito…
PETRA: Je l moramo u tu glupu prirodu?
MARKO: Meni je sasvim dobro kod kuće. Nisam pod stresom. (Živčano lupa po mobitelu.)
MAMA: Budalice moje, tko je rekao da idemo u prirodu? Vodim vas u šoping! Idemo u Portalovu!
MARKO i PETRA (uglas): Yesss!
PETRA (zagrli mamu): Divna si!
(Mama opali selfie s Petrom.)
MAMA: E, ova ide na Instać!
PRIPOVJEDAČ (dolazi na pozornicu): Eto, radost se vratila među naše Gljiviće! Mali je korak od čovjeka do gljive, naši su ga Gljivići upravo napravili!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.