Davor Janković | Suza

Dok prolaze sati

bez tebe teški,

bez tebe toliko pusti...

ja zadržat' je želim, 

al' ona se ipak

niz moje lice spusti...

U noćima dugim

kada bih htio

da sam u dubokom snu...

Ja shvatim da nisi

ovdje, kraj mene...

I... ona je ponovno tu...

U danima sretnim, 

kada mi dođeš,

srce se ponovno smije...

A ona se tu,

negdje u meni,

samo nakratko skrije...

Ooo, suzo moja!

Cijeli me život

prati taj dodir tvoj!

Samo se bojim...

da ne postaneš jednom...

jedini prijatelj moj...