Blagdani nijemo pritišću godine koje nas čuvaju.
Grebu duboko ispod voštanih osmijeha.
Slučajne susrete tumače poezijom,
namjerne pripisuju igrački
koje nema ispod bora.
Zalijećemo se u zidove,
zatvaramo prozore,
vrata su i večeras zaključana.
Tišinom sobe zavedena,
utvara mira dominira.
Mene pak ista dvojba slijedi dok
nemir u prstima riše putokaze
magiji.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.