Davor Janković | Dah proljeća

Jutros... osjetih tvoj topli dah...

A još neki dan je bilo snježno!

Tople zrake zlatnog sunca

poljubile me... tako nježno...

Povjetarac blagi vrtom šeta

i prve cvjetove tiho njiše...

A zima, kao da je tužna...

što stranice zadnje piše...

Ptice odmah življe lete, 

divni mirisi se svuda šire...

Iz travice uz ogradu malu

tri ljubičice slatko vire...

Zrak topao je, tako mio,

zagrlio šume, travu...

U prstom Božjim napisanoj bajci

prvi zumbuli su digli glavu...

Uvijek rado čekah tebe...

I... osim pjesme... što da tebi dam?

Ti proljetni dane prvi...

S tobom više... nisam sam...