Tihana Ledić | Kalendar fokalizator

da, strah me tih krajeva,

krajina, krša, makije i kotara -

smjenjuje se vegetacija i zračna struja kao da zviždi ili hrče u nekom burovitom snu

na proputovanju s fortisom vašeg doba.

tu i sportaši organiziraju orijentacijsko trčanje,

orijentaciju, primjećujem, nitko ne spominje, kao da se kiseli u formalinu. 

ne zanosim se više Vremenom kao dimenzijom,

znam samo da je pet puta pet jednako plaća. 

i vlažna jesenska magla kojoj kaplja u trenu postane helijev balon s vratašcima po tvojoj mjeri, a helijevi baloni lete u nebo,

to oni bježe na zapad čekati djecu.

dobro je dok odašiljaš priče,

izjutra u dva to su bajke za odrasle,

ali tu intima vunom iz vreće pogađa potencijalne partnere na nočnim krevetima,

onaj zacopani krši ruke koje noću izgube svaku funkciju zbog skrupuloznosti, predrasude.

on prvenstveno ništa ne zna.

ali kada jednom iz tih krajeva pokušaš pobjeći,

pred svetim petrom moraš imati spreman tisuću i jedan razlog za povratak.

lucidno mu priznaš,

to je tisuću kilometara i Ona

a Ona, kako si tako tepam kao ženi (?!),

tada zna da si joj ti to u par riječi

Dan žena - 

poklonila -

dokle god vas ima, moja mila!