Nina Vukadin | Miris jeseni

Miris jeseni

Na sjetu možda

Davne tuge i

Nagorjelo drvo?

Na jabuke od rose,

I meda te kruške sočne.

Na mošt .

Maglu ili kišu?

Crno vino rumeno

Na dim  magle u šumi

Na kestene,

Miriši.

I snove daleke

Eno ih!

Stupaju  u redu.

Kao vojska mrava,

Ispod mrtvog lišća.

Čekaju tebe!

Kreni!

Ne stoji !

Blatom gazi,

Dok ti kosu zlati,

Zubato sunce.

I puni mjesec,

svjetlost mati

Dok se negdje rati,

I puške hladne u postrojenju stoje

Ti se svojih snova lati

Oni i dalje uspavani dišu,

Ispod lišća mrtvog

Blatom pokriveni.

Zovom prirode sačuvani.