O, ironije li u tome;
Ta krv joj život bješe,
a sad je njome
umorenu umiše.
Kao da vrat ljube,
bizarnog li privida;
Isukane zube
zabijahu bez stida.
Dah - sasvim plitak -
odveć isprekidan,
Neizbježan trenutak
nosi - kao san.
U nevinu snijegu
smrt se budi.
Ogoljena, u tuđem tragu,
hladnim očima žudi.
O, ironije li u tome;
Ta krv joj život bješe,
a sad živi u sjećanju mome
i ništa više.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.