Aleksandra Vujisić | Krvarim po pismima

 

Krvarim po pismima jer previše dugo krijem riječi posiječi - 

tako je govorila moja baba

• i ne, nismo je nikada zvali baka - 

za svaku izgovorenu svaka skrivena riječ bila je slaba,

zato je sada od papira svaka povreda laka.

Gušim se od kafa koje služe tek toliko

da se vrijeme nekako ubije,

meni ga treba još ovoliko,

za svaku suzu išla je samo po jedna kap rakije.

Žmurim po predstavama, dobro uvježbanim projekcijama

jer znam da je život nešto sasvim drugo,

smijem se napamet naučenim lekcijama

u koje sam i sama vjerovala dugo.

Krvarim po pismima, 

a mislila sam da ih nikada neću napisati,

prebiram zakletve stare po mislima,

a lijepo je disati, lijepo je disati.