Irena Ivetić | Ptice i zvijezde

Kroz kraj moga djetinjstva
tekla je
neobično velika i snažna rijeka.
I svakog bi nas proljeća
ozarile ljubičice –
plave krpice
slučajno oživjele u šumarku.
I zelenjeli su se brežuljci,
baš kao i ovdje.
I isti kolači su se pekli,
samo im ljudi ovdje
daju drugačija imena.
I u kraju moje mladosti
zalasci sunca bili su rumeni,
baš kao i ovdje,
a svježe ljetne večeri
natopljene mirisima
snova,
neiscrpnih želja
i nada.

Ali ne sjećam se
da sam na modroj nebeskoj svili
ikad vidjela
baš toliko zvijezda
i da sam ikad čula
kako ptice noću pjevaju.