Ne idem ja nikuda.
Odmaram.
Dosta mi je svega.
Ostavljam visoke ljestvice drugima,
protežem noge od kuhinje do kreveta,
stupam u sveti brak s frižiderom i zahodom,
zaboravljam kako se zovem.
Možda zurim u televizor.
Ili u plafon.
Pa u pod,
da se ne srušim.
Jer sve visoko
danas je suvišno.
Kad mi dosadi,
reći ću: dosta.
Ugasiti svjetlo
i leći.
Neka me zaključana vrata kuće
čuvaju od svijeta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.